“U početku stvori Bog nebo i zemlju” (Post 1, 1). Zadivljen sam ovom misli. Ipak, poganski filozofi naporno su radili na objašnjavanju prirode ne uključivši u to razmatranje Boga. Međutim, niti jedan od njihovih intelektualnih sustava nije ostao čvrst i nepokolebljiv. Svakog je srušio njegov nasljednik. Zašto se potruditi pobijati ih? Oni mogu sami uništiti jedni druge, piše Simply Catholic.

Oni koji su bili previše neznalice da bi došli do spoznaje Boga nisu mogli dopustiti da inteligentni uzrok predsjeda rođenjem svemira. To je bila primarna pogreška koja ih je dovela do tužnih posljedica.

Neki su se okrenuli isključivo materijalnim načelima, pripisujući nastanak svemira elementima svijeta. Drugi su zamišljali da atomi i nedjeljiva tijela, molekule i kanali, svojim spojem tvore prirodu vidljivog svijeta – svi sami. Rekli su da atomi, ponovno ujedinjeni ili razdvojeni, rađaju i umiru, a najtrajnija tijela svoju dosljednost duguju samo snazi ​​međusobnog prianjanja.

To je prava paukova mreža koju su ispleli ti pisci koji su nebu, zemlji i moru dali tako slabo podrijetlo i tako malo dosljednosti! Zašto? Zato što nisu znali reći: “U početku je Bog stvorio nebo i zemlju.”

Zavedeni svojim urođenim ateizmom, učinilo im se da ništa ne upravlja svemirom i da je sve prepušteno slučaju. Dakle, kako bi nas zaštitio od ove pogreške, biblijski pisac o stvaranju, od svojih prvih riječi, prosvjetljuje naše razumijevanje Božjim imenom: “U početku Bog stvori.” Kakvo veličanstveno djelo! Pisac prvo utvrđuje da je postojao početak, pa se ne može pretpostaviti da ga svijet nikada nije ni imao. Zatim dodaje “stvoreno” kako bi pokazao da je ono što je napravljeno samo vrlo mali dio moći Stvoritelja.

Lončar, nakon što je s jednakim bolovima napravio veliki broj posuda, nije iscrpio ni svoju umjetnost ni svoj talent. Na isti način, Stvoritelju univerzuma – čija se stvaralačka moć, daleko od toga da je ograničena jednim svijetom, mogla proširiti na beskonačno – bio je potreban samo impuls Njegove volje da dovede do neizmjernosti vidljivog svijeta.

Zvjezdano nebo/ Foto: Dario Zürchauer

“U početku je Bog stvorio.” On je – sveobuhvatna priroda, dobrota bez mjere, vrijedan objekt ljubavi za sva bića obdarena razumom, ljepota koja se najviše želi, podrijetlo svega postojećeg, izvor života, intelektualna svjetlost, neprobojna Mudrost – On je taj koji je “u početku stvorio nebo i zemlju”.

Niti mora netko uzalud zamisliti da svijetu nema kraja. “Jer ovaj svijet u sadašnjem obliku prolazi” (1 Kor 7,31). I “nebo i zemlja će proći” (Mt 24, 35). Ono što je u vremenu započeto, predodređeno je da s vremenom dođe do kraja. Ako je postojao početak, nemojte sumnjati da postoji kraj.

Pustinja/Unsplash

Od kakve su onda koristi na kraju matematika i fizika i nadaleko poznata astronomija – kakva naporna taština postaju – onima koji ne mogu zamisliti da cjelina čiji su dijelovi podložni propadanju i promjeni moraju po nužnosti završiti podležući sudbini njegovih dijelova? Ali „njihovo razmišljanje postalo je uzaludno, a njihova glupa srca pomračena. Iako su tvrdili da su mudri, postali su budale ”(Rim. 1, 21-22). Jasno gledajući u znanost, ipak su namjerno zatvorili oči pred spoznajom istine.

Takvi ateisti mogu mjeriti udaljenosti zvijezda i opisivati ​​ih, mogu s točnošću promatrati tijek zvijezda, njihova fiksna mjesta, njihove pojave, njihov povratak i vrijeme koje je potrebno svakom da izvrši svoju revoluciju. Ali otkrili su sve osim jedne stvari: činjenice da je Bog Stvoritelj svemira, i na kraju će biti pravedni Sudac koji nagrađuje sva djela života prema njihovim zaslugama.