Najčešće se navodi da je sv. Rok rođen 1295. u drevnom gradu Montepellieru u južnoj Francuskoj u bogatoj obitelji. Postoje pretpostavke da je kraljevskoga podrijetla – aragonskoga ili s Mallorce ili iz Mađarske. U hrvatskoj tradiciji je da su Rokovi roditelji bili otac, grof Ivan i majka, grofica Liberija.

Njegovi su se preci borili za oslobođenje Svete zemlje. Prema najstarijem Rokovu životopisu njegovi su roditelji dulje vremena bili bez poroda. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina kojemu su nadjenuli ime Rok. Na tijelu je imao mrlju u obliku križa. Stoga se smatralo da je predodređen za redovnički život.

Bio je član Trećeg reda sv. Franje!

On je još prije nego je navršio dvadeset godina ostao bez roditelja. Rok je tada prodao sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima, stupio u Treći red sv. Franje te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Na hodočašću u Rim, Rok se zaustavio u mjestu Aquapendente gdje se dao na pomaganje okuženih bolesnika u bolnici.

Tada se u toj bolnici dogodilo nekoliko čudesnih ozdravljenja. Daljnja postaja Rokova hodočašća bila je Cesena, a onda Rim. Ondje se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavljao u Riminiju, Novari i Piacenzi. U svim tim mjestima pomagao je oboljelima od kuge. U Piacenzi se Rok razbolio od kuge. Sklonio se u šumu i ondje hranio biljem. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio pas noseći mu komad kruha. Taj prizor ovjekovječili su mnogi slikari.

Nakon smrti odmah je proslavljen raznim čudesnim znakovima!

Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upustio se s njim u razgovor. Patricij nije bio vjernik, ali se pod utjecajem Roka obratio, prihvatio ga i njegovao, dok Rok nije ozdravio. Ozdravivši Rok se vratio u svoj zavičaj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati.

Uhitili su ga i doveli pred suca koji je bio njegov ujak. Budući da ga nije prepoznao niti povjerovao u njegovu priču, sudac ga je utamničio. U zatvoru je proveo pet godina. Tada je ponovno obolio od kuge. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Nakon pet godina tamnice Roka su našli mrtva u ćeliji koja je čudom bila preplavljena nebeskim svjetlom. Pokraj njega našli su zapis:

“Svi koji obole od kuge i zaištu pomoć sv. Roka, sluge Božjega, bit će iscijeljeni”.

Preminuvši 16. kolovoza 1327. odmah je proslavljen raznim čudesnim znakovima. Sv. Rok je najvjerojatnije živio samo trideset dvije godine, dakle do 1327., a neki navode da je živio od 1347. do 1379., te da je preživio pandemiju kuge od 1347. do 1353. godine.

Kult, svjedočanstva o izlječenju

Mlečani su ukrali tijelo sv. Roka i prenijeli u crkvu San Rocco koju su franjevci sagradili u čast sv. Roku. Kult sv. Roka ubrzo se širio. Tako je sv. Rok postao štovaniji od tradicionalnoga zaštitnika kuge i epidemije starokršćanskog mučenika sv. Sebastijana. Kada je kuga početkom 17. stoljeća počela slabjeti, postupno se smanjivao kult sv. Roka.

Pojavom pandemije kolere od polovice 19. stoljeća ponovno je oživljen kult sv. Roka kao zaštitnika od kolere. Zaštitnikom je i od rana, gube, te uopće zaraznih bolesti. Također je zaštitnik invalida i kirurga. Na čast sv. Roka moli se za životinje za zaštitu od bolesti, posebice za pse.

Sv. Roko zaštitnik je Murtera i za Murterine posebno važan svetac!

U Podbablju Gornjem živa je tradicija da je unuka Mate Gudelja iz Zmijavaca čudesno izliječena od bradavica. Kada liječnici nisu mogli pomoći, Mate Gudelj zavjetovao se sv. Roku da će s unukom pješke doći iz Zmijavaca u Vinjane u crkvu sv. Roka. Stigli su u zoru i vidjeli da djevojčica više nema bradavica.

Također se pripovijeda da je po zagovoru sv. Roka izliječena žena iz Vinjana koja je bolovala od raka. Sv. Roko zaštitnik je Murtera i za Murterine posebno važan svetac. Blagdan sv. Roka okuplja Murterine i podsjeća na teška vremena koja su uz vjeru i zajedništvo preživjeli.

Godine 1760. kuga je harala Murterom. Tada su se stanovnici zavjetovali sv. Roku i molili da ih spasi od te neizlječive bolesti. Zavjet je glasio: “Sv. Roko, užgat ću ti sviću, od kuge mi izbavi dičicu! I još ću ti napravit kuću, na Vršini, oli na Raduču”.

Izvor: Dragić, Marko. “Sveti Rok u tradicijskoj katoličkoj baštini Hrvata.” Nova prisutnost, vol. XI, br. 2, 2013, str. 165-182. Cjeloviti tekst s pripadajućim bilješkama dostupan je na poveznici.