“Mnogi koje poznajem zabrinuti su zbog stanja u svijetu. I s pravom. Trenutno se na globalnoj razini događa nešto značajno, a čini se da se mnoge ideje – nekad smatrane teorijama zavjere – ostvaruju”, piše Sam Guzman na portalu Catholic gentleman.

Strah od ekonomskog kolapsa, prisilnog poštivanja upitnih odredbi, nestašice hrane, medijske propagande, tehnološkog nadzora i sve većeg totalitarnog nadmetanja svjetskih vlada veći je nego što je bio u mnogim desetljećima. Susjed se okrenuo protiv susjeda i članovi obitelji jedni protiv drugih, dok rasprave o tome što se doista događa ruše posljednje tragove društvenog povjerenja i suradnje. U takvom okružju lako je dopustiti da nas obuzme strah dok očajnički nastojimo prianjati uz bilo koju preostalu trunku slobode. Mnogima se stanje stvari čini potpuno apokaliptičnim.

Pa ipak, rekao bih da u svim tim svjetskim promjenama postoji skriveni blagoslov. Prvi put, možda tijekom čitavog svog života, kršćani se u svijetu možda više neće osjećati potpuno kao kod kuće.

“Stranci” u ovom svijetu

Doista, mnogi od nas mogli bi se osjećati kao stranci u tuđoj zemlji. A upravo tako treba biti.

Iz filma ‘Skriveni život’ / Foto: 20th Century Fox

Jer, uistinu, mi na kraju nismo građani raspadajuće paradigme ovoga svijeta. Mi smo građani višeg reda koji nadilazi svjetlucavo pročelje vremenskog poretka tako sklonog degeneraciji i korupciji. Sveti Pavao, pišući kršćanima u Filipima, snažno artikulira ovu stvarnost: “Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti, On će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga Tijelu svome slavnome.”

Mnoga mjesta u Svetom pismu govore sličnim izrazima, no sva se mogu sažeti snažnim riječima apostola Jakova: “Prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo je s Bogom.”

Stoga nije pogrešno što se mnogi kršćani osjećaju kao da im je svjetski sustav odjednom protivan. Uvijek je tako bilo. Jedina razlika između vremena prividne slobode i sadašnjega je to što se maska skida i vidimo stvari kakve jesu. To može biti zastrašujuće razjašnjenje.

U kušnji će se vidjeti tko smo i kome vjerujemo

Moramo imati na umu da je vječna kušnja koja je pred nama, kao Kristovim sljedbenicima, da nam postane previše ugodno u ovom svijetu. Tri Kristove kušnje u pustinji su i pred svima nama, a sažete su u požudu očiju, požudu tijela i oholost života. Tako je uvijek bilo, tako će biti do posljednjeg dana. Jer da nam svijet ne nudi užitke, ne bi nas privlačio. Ali to se događa, a mi osjećamo njegovu zasljepljujuću, gravitacijsku privlačnost u svojim srcima. Tisuće oglasa dnevno zavode nas obećanjem sreće u ovom životu, beskrajnog zadovoljstva i zadovoljenja svih naših želja – za malu cijenu. To je faustovsko kušnja najvišeg reda.

Vremena u kojima je kršćanstvo najbrže propadalo su vremena kada mu je bilo najugodnije na ovom svijetu, kada je sklopilo mir s ovim svijetom i nevidljivim moćima koje njime vladaju.

Foto: Quora.com

No, kad cijena sudjelovanja u svjetskom sustavu poraste, a zahtjevi pred nama postaju sve veći, osjećamo kako u nama raste sukob. Mnogi prvi put provode svojevrsni ispit savjesti, pitajući se je cijena sudjelovanja u vremenitim stvarima toga vrijedna. Mnogi se prvi put pitaju gdje je prava odanost. Jer, po riječima Učitelja: “Kakva će korist biti čovjeku ako zadobije cijeli svijet, a izgubi dušu?”

Istina je da moramo živjeti u vremenitom poretku, i ni na koji način ne zagovaram povlačenje ili bijeg od angažmana u praktičnim životnim stvarnostima. To nikada nije bio katolički način. Ne zalažem se niti za izbjegavanje svakog užitka, jer Bog nam je uistinu dao mnoge dobre darove za uživanje.

Ipak, moramo živjeti na takav način da vrijednosti koje uređuju naše živote ne diktira ovaj svijet ili njegove vladajuće moći, već Krist. Moramo biti u svijetu, ali ne i od njega.

Mučenici su uvijek izabirali Krista

Kolektivni ispit savjesti doista je opravdan u vremenu u kojemu živimo. Svi se moramo zapitati: Koliko daleko ćemo ići kako bismo sudjelovali u paradigmi ovoga svijeta? Što će biti u skladu s našom savješću ili ne? Koju smo cijenu spremni platiti?

Grčka riječ martyros znači svjedok. Mučenici su svojim životom i smrću svjedočili da su podložni višem redu – poretku kojim vlada istinska sloboda ljubavi, a ne sitničavi diktati ovoga svijeta. Kad su se suočili s ultimatumom kraljevstva ovoga svijeta i njegovih užitaka ili Krista, njihov je izbor bio za Krista, uvijek i svugdje. I oni bi za Njega platili svaku cijenu.

Mučenici / Facebook

Postoji mnogo vrsta mučeništva i ne znače svi gubitak života. I mi možemo svjedočiti o stvarnosti višeg reda, moralnom poretku ljubavi, apsolutnoj stvarnosti Kristovog kraljevstva, i to po načinu na koji živimo svoj život.

A to je izbor koji moramo donositi svakoga dana.

Ta Krist je rekao: “Ako tko želi ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i ide za mnom. Jer tko želi spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga naći.”