Ipak, u njezinom nastupu i pisanju vidi se kako je vjera u Boga ispunjava nadom – ne nužno nadom u dug život, već u razvijanje dubokog i vječnog odnosa s Bogom, donosi Aleteia.

Dubina njezine duhovnosti osvježava. Govori o svojoj boli, svojoj ljutnji, ali što je najvažnije o svojoj viziji Boga koja je stalno uz nju. Dok dijeli svoje najdublje misli dok se bori s rakom, poziva svakoga od nas da se približimo Nebeskom Ocu, da osjetimo radost i zahvalnost, ali najviše od svega, da živimo u nadi.

• Neki ljudi ne žele vidjeti Boga jer ne žele gledati duboko u sebe. Gledajte dublje.
• Ne možete čekati da postane lakše u životu kako biste bili sretni… Vi ste više od loših stvari koje vam se događaju.
• Postoje mnogi koji se nadaju da će puno više toga napraviti u životu, ali se boje to i učiniti.
• Što se tiče boli, Božji posao nije da je oduzima već suprotno, On još i nadodaje. On je više tip osobe koji daje nego što prima. On od mene ne oduzima moj mrak već nadodaje svjetlo. On me ne pošteđuje žeđi već mi daje vode. On mi ne oduzima samoću već mi dolazi praviti društvo. I zašto onda kad smo u boli mislimo da je Bog daleko?