Festa della Vita

Prije 38 godina, točnije 16. srpnja 1983., Zajednica je oživjela u punini, na dan kada je sestra Elvira, naša Majka Elvira, od općine Saluzzo na korištenje dobila staru, napuštenu kuću na brdašcu iznad toga gradića u sjeverozapadnoj Italiji. U biti je toga dana počelo djelo Zajednice Cenacolo u svijetu. Ono što je ona toga dana doživjela i što je nosila u svome srcu bilo je puno manje nego što je Zajednica danas.

Majka Elvira / Facebook Zajednice Cenacolo

Sama činjenica da nas u Hrvatskoj netko zove zbog neke zajednicu koja je otvorena prije 40 godina u Italiji je malo čudo. Za deseti rođendan Zajednice, 1993. godine, prvi je put organizirana Festa della vita – Festival života, slavlje života, i to zato što imamo što slaviti. Tada baš slavimo život, slavimo što smo se vratili iz tame u svjetlost, ukratko to što smo se vratili među žive.

Ima li sestra Elvira neke posebne veze s Gospom Karmelskom ili se to jednostavno dogodilo, a vama kasnije dobro došlo u prepoznavanju činjenice da vas je Gospa pratila – i prati – na putu vašega povratka?

Svakako! Bez daljnjega! To je baš znakovito. Majka Elvira dobila je staru, ruševnu kuću koja nije bila baš poželjna za stanovanje, čak ni darovana. Ali na samom pročelju kuće, na ulazu iznad vrata, bio je jedan mali Gospin kip i to je Majci Elviri bio dovoljan znak da nije sama u tom djelu, da je ona izrazila svoj “Evo službenice Gospodnje!”, a da će Bog i Gospa dalje sve otvarati. Danas je u centru Zajednice veliki kip Gospe Karmelske sa škapularom koji nosi oko ruke, s tim da svake godine za Festu della Vita na jednoj strani stavimo Gospu, zaštitnicu jednoga naroda. Kako je naša zajednica “rasuta” po cijelom svijetu, tako je prve godine bila talijanska, druge godine hrvatska, treće godine Gospa Međugorska, četvrte godine Lurdska, pa Fatimska, Loretska…

Zajednica je prisutna skoro na svim kontinentima

S obzirom da ste rekli da je Zajednica prisutna po cijelom svijetu, koliko ima članova Zajednice i u kojim ste sve zemljama nazočni?

Broj članova Zajednice, jasno, varira, ali u cijelom svijetu ima 70 kuća. Naravno, većina kuća je u Europi, prije svega u Italiji gdje je petnaestak kuća. Odmah iza toga slijedi, Bogu hvala, Hrvatska sa sedam kuća, a naših bratovština ima i u Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Portugalu, Austriji, Poljskoj, Slovačkoj, Irskoj, Engleskoj… Da bi se ostvarilo proroštvo momaka koji su došli u Zajednicu, i to momaka koji su imali problema s ovisnošću, nakon par godina njihovog života u Zajednici, a devedesetih godina prošloga stoljeća, rodila se želja da se otvore misije. To znači da su momci i cure iz Zajednice nakon par godina životne formacije osjetili poziv poći u daleke zemlje, primjerice Brazil, Meksiko i Liberiju, a zadnja naša kuća otvorena je na Filipinima. Tamo naši mladi prihvaćaju ljude, pogotovo djecu koja se napuštena i na ulici. Stvarno nas ima na svim stranama, jedino još nismo do Australije otišli, ali ni to nije isključeno (smijeh)…

Dnevni raspored

Mi smo zaista zajednica za koju vrijedi izreka sv. Benedikta “Ora et labora” – “Moli i radi”. Kad čuješ samo tu riječ, zvuči dosta suhoparno, ali mi se dižemo svakoga dana u 6:00 i dan nam počinje s krunicom. Može se reći da smo molitvena zajednica i jako se puno pouzdamo u duhovni život. Želimo svakoga dana rasti i mijenjati svoje navike, svoj karakter ali, s druge strane, sve to mora biti potkrijepljeno i “natopljeno” duhovnošću.

Molitva nam daje otvorene oči duše da, prije svega, vidimo sebe, a onda itekako ono što nam je bitno, da vidimo brata pored sebe onoga koji je možda u većem problemu nego što sam ja trenutno.

Nakon molitve krunice i kratkog osvrta na Evanđelje dana, krećemo na naše radne obaveze. Primjerice, ovdje u Vrbovcu imamo imanje koji smo dobili na korištenje od sestara milosrdnica iz Frankopanske i sad smo tu već više od 20 godina. Imamo jedno veliko imanje, polja, veliku štalu, stolariju, laboratorij keramike, bravariju i sve ostalo za normalan život – kuhinju, čišćenje dvorca, radove u vrtu…

Roditelji i bivši članovi Zajednice iz Slovačke i Hrvatske zajedno prate Festu della Vita / Facebook Zajednice Cenacolo

Svaki od momaka ima svoju obavezu i trudimo se sve što nam je povjereno napraviti kako Bog zapovijeda, odnosno najbolje što možemo. Držimo jako do toga da je to bitno, znači ne samo da mi je ispunjeno vrijeme nego da se ipak, preko tih stvari, mijenjam. To znači da nisam i ne mogu biti ravnodušan prema stvarima koje se događaju oko mene, nego da zaista ono što živim, živim punim srcem.

Posebni “anđeli čuvari”

Jedan od pojmova koji se često veže uz Cenacolo je “anđeo čuvar”, odnosno momak ili cura koji dođu u Zajednicu dobivaju “anđela čuvara”. Što to znači i koja je njegova uloga?

Taj “anđeo čuvar” je, ne znam kako bih vam to rekao, jedan misterij. Kad dođeš u neku zajednicu, normalna je stvar da te netko mora primiti, pomoći da uđeš u svakodnevicu, da znaš gdje ostavljaš robu, s kim ćeš raditi i netko te zaista treba pratiti u tom smislu. Ali puno je važnije ovo drugo, da je netko s tobom 24 sata, odnosno kad ti u danu dođe nekakva kriza ili misli koji se možda vuku iz prošlosti.

Nakon nekog vremena u Zajednici, prva stvar koja se u čovjeku probudi je savjest. Kad se to dogodi, teško ti je prihvatiti cijelu tvoju životnu priču.

Nemaš odmah odgovor na sva pitanja “Zašto sam napravio to, kako sam mogao ono…?” Zato nam treba netko tko će nam biti na pomoći, na usluzi da taj prvi period “izguramo”. S vremenom “staneš na svoje noge” i vrlo brzo se nađeš u situaciji da si ti taj koji koji mora pružiti ruku drugom. Rekao bih čak da je taj korak puno veći i puno teži nego kad dobiješ anđela čuvara. Na kraju krajeva, puno je teže biti anđeo čuvar nego imati anđela čuvara.

Program Feste della vita

Festa je godinama bilo jedno veliko druženje članova Zajednice, sadašnjih i bivših, i njihovih roditelja i prijatelja. Ove i prošle godine pandemija je malo to smanjila, pa kako će ove godine biti obilježena Festa della vita – Festival života?

Ove će se godine u Saluzzu opet skupiti određeni broj ljudi. Međutim i nažalost, kao i prošle godine, iako smo malo manje pritisnuti pandemijom nego lani, ne možemo reći da je to sve skupa zaživjelo kako treba. Sjećamo se, primjerice, da je 2018. ili 2019., iz Hrvatske bi na susret krenulo nekoliko autobusa naših roditelja, prijatelja Zajednice i momaka i cura koji su na putu Zajednice, tako da se u Saluzzu znalo okupiti i po 7.000 ljudi.

Logo Festa della vita 2021

Taj, prije svega, molitveni susret svakoga trećeg vikenda u srpnju traje četiri dana, od četvrtka do nedjelje. Tamo prije svega nastojimo sami sebi posvijestiti koji smo dar dobili, da nam je dragi Bog preko Zajednice pružio ruku da dignemo glavu iznad vode i budemo u stanju pomoći onima koji danas nama kucaju na vrata i koji nas pitaju za pomoć.

Gospodine Buliga, hvala Vam na ovom svjedočenju i nadam se da će ovogodišnja Festa della vita, ali i cijeli rad Zajednice u svim zemljama, a koji tolike spašava i izvlači iz ralja različitih ovisnosti, biti blagoslovljen i da će vas Gospa Karmelska i dalje obilno pratiti kao proteklih 40 godina i još puno, puno više.

Hvala vam puno na ovom razgovoru i hvala što ste nas se sjetili. Pozdrav i Božji blagoslov vama i svim vašim čitateljima!