Piše: vlč. Odilon Singbo

U jednome malome indijanskom selu tadašnje Nove Francuske (današnji dijelovi Kanade i SAD-a) 17. travnja 1680. preminula je predajući svoj život u Božje ruke ponizna djevojka svetog života Kateri Tekakwitha. Imala je 24 godine, a krštena je četiri godine ranije, kao Katarina. Njezin otac bio je poganin a majka katolikinja. Rano, s četiri godine, ostala je nakon epidemije siroče bez roditelja. Bolest je i na njoj ostavila tragove, ožiljke na licu i oslabljen vid. Jedan od njezinih ujaka preuzeo je o njoj brigu. U takvu životnom okruženju, gotovo poganskom, Kateri je uvijek pokazivala duboke duhovne vrijednosti. Odavala je značaj „prirodne kršćanke”. Bila je iznimno nadarena, ljubazna i dosljedna. Imala je smisla za lijepo likovno izražavanje. Pokazala je iznimnu upornost u radu, što je tada bila rijetkost u njezinu okruženju. Najznačajnija njezina osobina, koja je gotovo svima izgledala neshvatljiva, bila je prirođena ljubav prema čednosti, šutnji i samoći. Nikada nije sudjelovala na javnim sastancima, igrama, predstavama, gozbama i drugim javnim zabavnim događajima, koji su se tada redovito prakticirali u urođeničkim sredinama, donosi portal Misije.

Kad je imala 12 godina, njezini posvojitelji htjeli su ju udati. Kateri se tomu čvrsto suprotstavila i bila je odlučna do kraja. Takvo njezino postupanje bilo je neprihvatljivo za njihove društvene običaje. Svi su joj se počeli rugati i bila je izložena zlostavljanju. Godine 1677. došla su trojica misionara u selo Ossernenon. Njihov dolazak promijenio je njezin životni put. O. Lamberville je imao kateheze o obraćenju. Božja je providnost bila na djelu. S velikom pobožnošću slušala je pouke misionara. Što ih je više pratila, više je osjećala Isusovu blizinu i njegov poziv. Čeznula je za sakramentom krštenja, da bi postala katolikinja, kao njezina majka. Krštena je 18. travnja 1676. Imala je 20 godina. Bila je pripremljena za život po krjepostima, molitvi, žrtvi i ustrajnosti u vjeri. Sakramenti krštenja i euharistije postali su izvor njezina nasljedovanja Krista i hoda prema kalvariji. Kao domaća djevojka, zauzela se u evangelizaciji svojih sunarodnjaka. Tri godine je revno sudjelovala s misionarima u naviještanju radosne vijesti. Posebno je njegovala ljubav prema siromašnima i bolesnima. Teško je nabrojiti sve nevolje i trpljenja te djevojke svetog života. Dovoljno je spomenuti da je zbog poniženja i progona morala uz pomoć misionara napustiti svoje selo i potražiti utočište u misiji u Saultu, blizu Montreala. U toj oazi duboke pobožnosti Kateri je nastavljala svoje misijsko poslanje i napredovala u krjeposti. Uvijek je rado prihvaćala patnje s pogledom prema raspetomu Isusu. Isusova muka ražarivala je njezinu ljubav i davala joj snagu za rad na Božjoj njivi. Uza sve poslove, nastojala je provoditi vrijeme u molitvi, ili u crkvi pred Presvetim, ili u samoći u šumi.

Dok je još boravila u Saultu, jedan njezin rođak i dalje je na nju vršio pritisak da se uda. Njegovo nagovaranje bilo je uzaludno. Rado je prihvatila ruganja i odricanja, duboko svjesna svojeg poziva i poslanja. Oduševljeno i spremno je prihvaćala nadahnuća. Zamolila je misionare da joj dopuste da položi zavjet čistoće, poput redovnica, koje je jednom pohodila u mjestu Ville-Marie. Misionari su prihvatili njezinu želju te je 25. ožujka 1679. postala prva Indijanka iz Nove Francuske s takvim zavjetom. Otada je bila Isusova zaručnica. Isus prisutan u njoj po pričesti postao je njezin život, njezina radost, njezina snaga u misijskom poslanju i svjedočenju drugim ljudima. Nakon bolesti i mnogih nevolja Kateri je umrla ponavljajući riječi: “Isuse, ljubim te!”

Papa Benedikt XVI. proglasio je Kateri svetom 21. listopada 2012. u Rimu. Tom prigodom je rekao: „Kateri je ostala vjerna Isusovoj ljubavi, molitvi i dnevnoj euharistiji. Njezin je cilj bio upoznati i učiniti ono što je Bogu milo. Kateri nas zadivljuje djelovanjem milosti u njezinu životu unatoč nedostatku vanjske podrške i hrabrošću u svojem zvanju, tako neobičnu u njezinoj kulturi. U njoj vjera i kultura obogaćuju jedna drugu! Neka njezin primjer pomogne i nama da živimo ljubeći Isusa gdjegod jesmo, bez poricanja tko smo! Sveta Kateri, zaštitnico Kanade i prva svetice Indijanko, povjeravamo ti obnovu vjere u prvim narodima i svima u Sjevernoj Americi!”