Uređenje križnog puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor blaženi Alojzije Stepinac. Zamisao se rodila za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. u Čenstohovi, kad su gledali križni put na Jasnoj Gori.
Najpoznatije i najposjećenije svetište Majke Božje u nas Hrvata je Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, smješteno među pitomim brežuljcima Hrvatskog zagorja. Svetište Majke Božje Bistričke imalo je i ima vidno mjesto u marijanskoj geografiji hrvatskoga naroda.
U Mariju Bistricu već se stoljećima slijevaju vjernička mnoštva iz svih hrvatskih krajeva i inozemstva; ali i pojedinci koji ovamo dolaze u tišini osobnoga hodočašća, tražeći i nalazeći svoj duhovni mir.
Zapisana su mnoga milosna uslišanja kroz povijest Svetišta!
U hrvatskom Marijinu svetištu i prošteništu štuje se čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju. Pred njim su milijuni pobožnih hodočasnika klečali i molili i od nebeske Majke dobivali pomoć i uslišanje.
Kako je kip kroz svoju povijest nekoliko puta bio skrivan od opasnosti koje su mu prijetile, posljednji je puta pronađen i postavljen na oltar u srpnju godine 1684., od kada i počinju hodočašća u ovo svetište. Zapisana su i mnoga milosna uslišanja kroz povijest Svetišta već od 1688. pa sve do danas, a to dokazuje veliku ljubav i vjernost naroda prema Majci Božjoj.
Posebnost ovoga Svetišta je i križni put. Uređenje križnog puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor blaženi Alojzija Stepinac. Zamisao se rodila za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. u Čenstohovi, kad su gledali križni put na Jasnoj Gori.
Figure su u naravnoj veličini isklesane u Italiji!
Početak gradnje Kalvarije u Mariji Bistrici započinje 1938. godine. Do 1943. postavljene su prve četiri postaje: I. Pilat osuđuje Isusa na smrt, II. Isus prima na se križ, III. Isus pada prvi put pod križem i IV. Isus susreće svoju majku. Figure su u naravnoj veličini isklesane u Italiji.
Provedbu obnoviteljskih zahvata uglavnom je pokretao bistrički župnik, a zdušno potpomagao ordinarijat Zagrebačke nadbiskupije. Uz župnika, o gradnji Kalvarije skrbila je posebna ustanova pod nazivom “Naša draga svetišta”. Osnovao ju je nadbiskup Stepinac sa zadaćom da se brine o uređenju svetišta diljem Hrvatske, a napose o svetištu Majke Božje Bistričke, jer je “od svih marijanskih prošteništa hrvatskim vjernicima najviše priraslo srcu”.
Ustanova je namicala sredstva sabiranjem dobrovoljnih priloga. O oblikovanju Kalvarije i izvedbi Križnog puta brinuo se posebni Umjetnički odbor za opremu svetišta, sastavljen od predstavnika crkve na čelu s mons. Pavlom Jesihom i od uvaženih stručnjaka, akademskog kipara Ivana Kerdića, slikara Krste Hegedušića, ravnatelja Konzervatorskog zavoda dr. Ivana Bacha, arhitekta Aleksandra Freudenreicha i drugih. Odbor je veoma poduzetno djelovao tijekom rata i prvih poslijeratnih godina, a onda su radovi pomalo zamrli.
Kiparski kompleks Kalvarije djelo je kolektivnog autorstva!
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina nastavljeni su radovi na Kalvariji. Obnavljanje starih (1989.) i postavljanje preostalih jedanaest postaja Križnog puta trajalo je od 1977. do 1990. godine. O tome je odlučivao Nadbiskupski odbor i bistričko svetište s marnim župnikom, dok je o umjetničkoj izvedbi brinuo dr. Antun Ivandija.
Sredinom osamdesetih godina (1984.) podignuta je i fontana s kipom Majke Božje, postavljena usred livade iz koje kreće uspon s početnim postajama “Via crucis. Fontana je ubrzo postala omiljeno okupljalište hodočasnika.
Glavna značajka kiparskih radova izvedenih na Kalvariji i na fontani u toj drugoj fazi obnove jest činjenica da svi od reda nose autorski potpis. U cjelini gledano, kiparski kompleks Kalvarije djelo je kolektivnog autorstva kakvo u nas gotovo da nema svoga uzora.
Realizirala ga je grupa kipara među kojima su danas već antologijska imena suvremenog hrvatskog kiparstva: Ante Orlić (X., XII., XIV. postaja), Ante Orlić u suradnji s Marijom Ujević (XIII. postaja), Stanko Jančić (VII, IX, XI, XV. postaja), Krunoslav Bošnjak (V. postaja), Ante Starčević (VIII. postaja) i Josip Poljan (VI. postaja).
Izvor: Općina Marija Bistrica / Nacionalno svetište Majke Bože Bistričke