Božo Bašić posvjedočio je da dolazi iz jedne kršćanske obitelji koja je išla nedjeljom na misi i poštivala temeljne kršćanske vrijednosti. “Moji prvi problemi počeli su kada sam imao 16 godina i krenuo kockati. Počeo sam se kladiti u kladionici, svaki dan sam uplaćivao po pet kuna i to nisam gledao kao problem. Smatrao sam to normalnim. Nakon nekog vremena počeo sam posuđivati novac, koristio sam određene malverzacije da bih došao do novca i počeo sam sve više i više lagati. Problemi su postali sve veći i veći”, rekao je.

“Postao sam prilagodljiv svima kako bih došao do svojeg određenog cilja do onoga što ti treba. Nisam bio iskren sam sa sobom dok nisam dotaknuo dno i glavom došao pred zid. Čuo sam za ‘Zajednicu Cenacolo‘ i odlučio sam otići na prvi razgovor i pitati pomoć. Pitao sam pomoć više radi tadašnje zaručnice, roditelja, sestre, nego radi sebe. Ja sam i dalje smatrao da kocka nije problem. Taj prvi susret je bio dosta osuđujući s moje strane. U meni su se događale razne emocije koje sam ja prekrivao, prije nego sam i otišao ja sam odlučio da tamo neću doći i da to nema smisla. Došao sam tamo reda radi”, istaknuo je Bašić za Hrvatsku katoličku mrežu.

Ja sam i dalje smatrao da kocka nije problem.

Božo Bašić svjedoči da mu se najviše urezao susret s jednim čovjekom čiji mu se pogled urezao u srce. “Bilo mi je teško odlučiti se za ulazak u zajednicu. Došao sam u kontakt s čovjekom koji je tamo 20 godina te sam otišao na Ugljane blizu Splita. Na prvu sam pomislio da je život u zajednici kao zatvor te da to nije za mene. Ali ti ljudi koje sam upoznao imali su vedre oči i vedro lice te su ostavili pozitivan dojam na mene. Čudno mi je bilo vidjeti te ljude jako sretne i nisam mogao vjerovati da to uopće postoji. Nisam znao kako naprijed, a i trebao sam se vjenčati. Bilo mi je teško priznati istinu tko sam. No, nešto je u moje srce ušlo nakon toga susreta. Sutradan sam otišao na Internet i poslušao svjedočanstvo čovjeka čiji me je pogled ostao duboko urezan. Vidio sam tko je bio, a tko je sada. I u tom momentu je nešto ušlo u mene i odlučio sam pitati pomoć”, rekao je naš sugovornik.

Bilo mi je teško priznati istinu tko sam. No, nešto je u moje srce ušlo nakon toga susreta.

Bašić je naglasio kako mu je do tada uvijek bilo jako teško pitati pomoć. “Uvijek sam mislio da sam pametniji, uzdizao sam se, divilo me to što sam naslijedio očevu firmu i uvijek sam mislio da sam pametniji, zreliji i da sam netko i nešto, a u biti u tim momentima sam bio nitko i ništa. Otišao sam do Zajednice i to je bio prvi korak prelaska iz tame u svjetlo”, posvjedočio je.

Bašić je naglasio kako su svi njegovi prijatelji dotad bili lažni prijatelji.

“U ‘Zajednici Cenacolo’ sam vidio čovjeka koji je sa mnom plakao i davao mi smjernice kako se ponašati. Potom je došao trenutak da uđem u zajednicu u Međugorju i to mi je bio jedan od najtežih dana. Sad znam da sam slab i grešan, ali tad sam dobio anđela čuvara koji mi je stvarno bio naporan, ali zapravo ta osoba od mene nikad nije odustajala. No, on mi je pokazao primjer pravog prijatelja. Bio je uza me kada mi je bilo jako teško. Dobio sam neke obveze koje su me počele mijenjati. Naučio sam kako složit krevet, oprati odjeću, posuđe i slični poslovi. Imao sam vremena upoznati samog sebe i priznati samom sebi zašto sam tu. Trenuci provedeni pred Isusom u kapelici, na svetoj misi, u molitvi, a i primjer drugih momaka počeli su mi pokazivati smjernice što trebam raditi”, istaknuo je Bašić.

Trenuci provedeni pred Isusom u kapelici, na svetoj misi, u molitvi, a i primjer drugih momaka počeli su mi pokazivati smjernice što trebam raditi.

Foto: Božo Bašić/ Ivana Markić

“Nakon nekog vremena počela mi je raditi savjest. Počeo sam biti svjestan stvari koje sam radio i raditi na zrelosti koju do tada nisam imao. U početku mi je bilo teško shvatiti kako ću živjeti bez televizije, mobitela, ali sam shvatio da život nisu ugode i razonode te izlasci, nego je život nešto drugo. Shvatio sam da se može živjeti drugačije i tome me zajednica uči”, rekao je Bašić za Hrvatsku katoličku mrežu.

Bašić je posvjedočio da je bio u Međugorju 9 mjeseci gdje sam se naučio moliti i raditi te sam prihvatio i zajednicu. “Uvijek sam išao na svetu misu, ali ti odlasci bili su proračunati. Tražio sam Boga samo kada je bio problem i ne samo ja, nego i cijela moja obitelj. U srži mene je bila laž jer samo na trenutak molim Boga samo da mi nešto da. U zajednici sam spoznao da kod Boga nema interesa. Vidio sam da mi molitva treba i da se bez Isusa ne može. Shvatio sam da je jedini On, istinski Put, Istina i Život i da jednostavno ako Ga slijedim da ću biti dobro”, istaknuo je Bašić koji je i danas sam anđeo čuvar drugim momcima.

ažio sam Boga samo kada je bio problem i ne samo ja, nego i cijela moja obitelj.

“Shvatio sam kako je kocka problem, ali moja zloća i bahatost su me vodili kroz život. Bježao sam sam od sebe, a u zajednici ne možeš bježati od sebe. Ondje sam počeo razmišljati o sebi i počeo sam pitati za oproštenje. Kad sam postao anđeo čuvar, svu tu ljubav koju sam sam primio, bilo je vrijeme predati drugome. Na kraju vidiš tko si i što si, a u životu te trebaju radovati nematerijalne stvari”, naglasio je Božo Bašić.

 Bježao sam sam od sebe, a u zajednici ne možeš bježati od sebe.

Božo Bašić poručio je mladima koji se nalaze u nekom problemu bilo da je u pitanju neka ovisnost ili druga poteškoća da se ne boje potražiti pomoć. “Vidite tko se i što ste i ne ustručavajte se reći istinu onakva kakva jest. Treba pitati pomoć da bi im bilo bolje”, poručio je.