Svaki puta kada se nad vama počini nepravda, vaši prijatelji, obitelj, crkva, Biblija i bilo tko drugi tko poznaje riječ 'oprost' odmah će vam savjetovati da oprostite prekršitelju. Bez obzira koliko duboko osjećate uvrjedu, uvijek vam se kaže da oprostite i zaboravite i nastavite sa svojim životom, no kako oprostiti sebi?
„Ne dopustite da sjene vaše prošlosti pomrače korake vaše budućnosti. Oprosti i zaboravi.” – Anonimno
Svaki puta kada se nad vama počini nepravda, vaši prijatelji, obitelj, crkva, Biblija i bilo tko drugi tko poznaje riječ ‘oprost’ odmah će vam savjetovati da oprostite prekršitelju. Bez obzira koliko duboko osjećate uvrjedu, uvijek vam se kaže da oprostite i zaboravite i nastavite sa svojim životom, piše Simply Catholic.
Poziv da oprostite onome tko vam je skrivio postaje vrlo glasan i imat će čak odjeka, ali koliko često nam kažu da oprostimo sebi? Koliko se naglasak stavlja na samoopraštanje? Koliko vam često ljudi kažu: “Oprosti onome tko ti je nanio nepravdu i ne zaboravi oprostiti sebi”?
Što je samopraštanje?
Prema filozofskim spisima, samoopraštanje je način povratka samopoštovanja i samopouzdanja. Prema psihološkim učenjima, samoopraštanje je osobno putovanje iscjeljenja koje pojedinac poduzima. Tako prelazi iz stanja neprijateljstva u stanje da se osjećaju ugodno sa sobom.
Samoopraštanje se općenito smatra konceptom sličnim relacijskom opraštanju namijenjenom sebi. Sklonost je napustiti samozadovoljstvo dok razvijate ljubav, velikodušnost i suosjećanje prema sebi. Opraštanje sebi opet je slijed intelektualnih promjena koje postupno smanjuju samoosudu, zaustavljaju kazne protiv sebe i navode pojedinca da bude suosjećajan prema sebi. Uz to, samopraštanje se smatra mehanizmom za suočavanje kad osoba tuguje; vidi se i kao psihološki način rješavanja srama i poticanja pozitivnog samopoštovanja.
Samoopraštanje u Bibliji
U Bibliji postoje dva stiha koja se mogu dvosmisleno odnositi na samoopraštanje. Prvi je stih u Efežanima 4,32.
I budite dobri jedni prema drugima, suosjećajni, opraštajući jedni drugima kao što vam je Bog oprostio u Kristu.
Drugi je stih u Kološanima 3,13.
Podnoseći jedni druge i opraštajući jedni drugima, ako netko ima pritužbu na drugoga; kao što vam je Gospod oprostio, tako morate i vi učiniti.
Kritika se pojavila naspram koncepta samopraštanja jer u Bibliji nema jasnog spomena, međutim, može se pratiti u dvosmislenosti Pisma. Samoopraštanje nije u tome da se oslobađate sebe, već u tome da budete ljubazni i ne osuđujete sebe nakon što ste doživjeli situaciju u kojoj niste uspjeli biti mudriji. Nakon počinjenja ozbiljnih kaznenih djela, ljudi se nikada neće u potpunosti osloboditi svih osjećaja kajanja ili žaljenja. Međutim, nakon što se usrdno samoispitaju i ozbiljno pokušaju ispraviti nepravdu, oslobađanje od negativnih osjećaja može osloboditi ljude da prijeđu preko vlastitog prijestupa i integriraju ga u svoj život.
Suosjećajan stav, zajedno sa spremnošću za primanje oprosta od Boga ili drugih, može pomoći u oslobađanju od srama i osjećaja samoosude.
Ljudima bi moglo biti teško pronaći otkupiteljske aspekte svojih motiva ako su svoje ponašanje označili kao loše ili grešno i pokušali se riješiti toga bez pomnijeg ispitivanja. Sveti Toma Akvinski jednom je rekao: „U životu tijela čovjek je ponekad bolestan i ako ne uzme lijek, umrijet će. Unatoč tome, u duhovnom životu čovjek je bolestan zbog grijeha. Iz tog razloga treba mu lijek kako bi se mogao oporaviti, a ta je milost dana u Sakramentu pokore. ”
Kad se psihologija sretne s kršćanstvom
Izraz “drugi” ne odnosi se samo na druge ljude oko vas, već se odnosi i na vaše drugo ja, što je alter ego. U smislu opraštanja, svjesno ja mora podnijeti nesvjesno ja, opraštati i biti nježan prema onom sebi koji je podsvijest. Mnogi od nas upali su u nevolje jer nismo uspjeli poslušati svoju podsvijest. Stoga je važno naučiti opraštati sebi kako ne bismo izgubili povjerenje u svoje sposobnosti donošenja zdravih odluka.
Izraz “alter ego” latinski je izraz koji znači “Drugo Ja” ili “alternativna ličnost”. U Rimu iz 1. stoljeća Ciceron je izumio frazu kao dio svoje filozofske hipoteze, ali ju je definirao kao „drugo ja, pouzdan prijatelj“. U 18. stoljeću Anton Mesmer i njegovi sljedbenici donijeli su koncept „drugog ja“ kada su hipnozom izolirali alter ego. Ova eksperimentiranja otkrila su obrasce ponašanja koji su se razlikovali od osobnosti pojedinca u stanju svijesti u odnosu na vrijeme kada je bio hipnotiziran. Osoba je u istom tijelu razvila drugačiji karakter u prilagođenom stanju svijesti.
Prema rječniku Američkog psihološkog udruženja, alter ego naziva se “drugim identitetom ili aspektom osobe koji metaforički postoji kao njezin zamjenik ili predstavnik, s različitim karakteristikama.”
Zašto je važno da sami sebi oprostimo?
Samoopraštanje pomaže osobi koja se bori s negativnim emocijama kao što su mržnja prema sebi, samoosuđivanje, bijes, sram i krivnja prema sebi. Suosjećati sa sobom, pomiriti se sa sobom i poželjeti dobrodošlicu natrag u društvo nije lako učiniti, ali to treba učiniti radi toga da u zajednici postoje zdravi pojedinci. Drugo, dobročinstvo započinje kod kuće – pojedinac se mora pomiriti sa sobom prije nego što se pomiri s drugom osobom. Ljudi koji opraštaju sebi grade zdrave odnose i sa drugim ljudima, razvijaju zdrave stavove i mentalno zdravlje im biva uravnoteženo.