Danas je spomendan posvete Lateranske bazilike Presvetog Spasitelja ili sv. Ivana na Lateranu, koja ima svoj značaj po tome što je stolna crkva rimskih biskupa. Ta je crkva sve do danas ostala glavna crkva Rima i cijeloga svijeta, te nosi časni naziv: „Majka i glava svih crkava u Rimu i na cijelom svijetu”.  Crkvi koja je po Petru primila ključeve kraljevstva nebeskog i dobila jamstvo da je vrata paklena neće nadvladati, ali Crkva može imati takva obilježja samo ako joj je Krist temelj i počelo, ako joj je On oslonac i snaga. Od apostolskih vremena osjećala se potreba za mjestima na kojima će se zajednica okupljati na molitvu, slušanje Božje riječi i na slavljenje Euharistije, odnosno potreba za gradnjom crkava. Ta potreba traje kroz cijelu crkvenu povijest, sve do današnjih dana. Božjem su narodu crkveni prostori potrebni da u njima ostvaruje svoje zajedništvo u Kristu, jer je Crkva po svojoj biti zajednica koja se neprestano okuplja oko oltara, slaveći uspomenu na Kristovu muku, smrt i uskrsnuće. Blagdan posvete Lateranske bazilike poticaj je svakom vjerniku da učvrsti svoju vjeru u Krista o kojem autentično i cjelovito svjedočanstvo daje Katolička Crkva predvođena Petrovim nasljednicima.

Kad je Milanskim reskriptom 313. godine zajamčena sloboda ispovijedanja vjere u Krista Gospodina, u kršćanskom su se svijetu počele graditi crkve. Lateransku baziliku dao je sagraditi papa Melkijad na zemljištu koje je za tu svrhu, pokraj do tada carske Lateranske palače, darovao car Konstantin. To je prva crkva u kojoj je rimski puk smio javno i nesmetano častiti sliku Spasitelja, što se diže nad glavnim oltarom. Budući da se uz crkvu nalazi veličanstvena krstionica, crkva je kasnije nazvana imenom svetoga Ivana Krstitelja. U palači pokraj bazilike održano je pet općih sabora, koji se prema mjestu održavanja zovu lateranski. Za hrvatski narod ta crkva ima i posebno značenje jer je u njezinoj krstionici papa Ivan IV. podigao kapelu Solinskim mučenicima, o čemu svjedoči mozaik na podu krstionice.