Jedna od iznimnih žena danas je s nama. Njezina borba započela je u srednjoj školi kada je oboljela od zloćudne bolesti Non Hodgikonov limfoma. Tu je bitku dobila, no njezin život obilježila je nova bitka. Ona za život njezine kćeri Gabrijele kojoj je s godinu i pol dana dijagnosticirana leukemija.

“Non Hodgkinov limfom je zloćudna bolest limfnih žlijezda. Meni je bilo pregršt tumora po vratu i grudno košu. Prepoznala sam ga slučajno kada sam jednom u školi napipala na vratu veliku kvrgu.

Dan prije osamnaestog rođendana saznala sam za tu opaku bolest.

“Na ultrazvuku su liječnici vidjeli da se ne radi o uvećanoj štitnjači, već o hrpi tumora od kojih su dva bila veća od 5 cm. Napravili su punkciju i dijagnosticirali Hodgkinov limfom u II. stadiju. Bio mi je to šok, više zbog procesa kemoterapije jer sam znala da ću izgubiti kosu. Kasnije shvatiš da to uopće nije bitno. Nakon toga uslijedila je teška borba s ciklusom od 5 terapija. Taj lijek je bio vrlo skup i tada nije bio na listu HZZO-a. Moji roditelji su napravili što su mogli da mi omoguće da krenem s primjenom. Taj lijek pospješuje da sve dobre stanice koje kemoterapija “ubija” sačuva i obnovi. Sad je taj lijek na listi HZZ-a i svi ga mogu dobiti.

Borna Marinić i Kristina Knežević

Uz veliku podršku prijatelja i profesora iz škole uspjela sam završiti četvrti razred srednje škole. Izlazili su mi u susret jer sam imala velike mučnine i povraćanja. Nakon prvog ciklusa kemoterapije imala sam sreću da su se svi tumori povukli. Imala sam tu sreću. Ipak, morala sam nastaviti i sa zračenjem koje su donijele posljedice. Tada nisam znala, ali prilikom poroda moje Gabrijele došlo je do zastoja mojeg srca. To je bilo na rubu smrti. Bogu hvala, brzom reakcijom liječnika spašen mi je život. Nakon toga bila sam 2 tjedna na intenzivnoj njezi i nisam mogla vidjeti svoje dijete. Bilo je to teško vrijeme. Još uvijek sam na mnogo lijekova, ali doktor to drži pod kontrolom”, rekla je Kristina Knežević.

Ovo je, prema riječima hrabre Kristine Knežević, manje važna bitka jer je ubrzo započela ona za Gabrijelu, njezinu kćer kojoj je dijagnosticiran jedan od najgorih oblika leukemije, i to sa samo godinu i pol.

“Obzirom na to da sam znala što moju Gabrijelu sve čeka bila je to teška spoznaja. Gabrijela je s liječenjem počela u proljeće 2014. Mi smo preko noći završili u bolnici i doslovno 6 mjeseci nismo izlazili iz Rebra. Bila je malena da bi shvatila te stvari. Kroz igru smo proživjeli sve to zajedno s njom. Kad uđeš u dječju onkologiju i vidiš sve te borbe i strah u očima roditelja bude teško. Kasnije se već navikneš. Upoznali smo mnoge prijatelje, družili se. Nismo uvijek plakali, bilo smo i sretni.

Razumiju te ljudi koji prolaze isto što i ti. Mnogi od njih te bitke vode i danas, a neki ih gube.

Velik je postotak djece koja izgube tu bitku. Nadamo se da će se to promijeniti.

No, to nije bio kraj njihovih šokova.

“Mislila sam da je to najveći šok, a popodne smo saznali da Gabrijela ima samo 6 posto zdravih stanica.  Doktor nam je rekao da ako ne pristanemo na liječenje Gabrijeli daje 2 tjedna života. Doslovno je broj malignih stanica kod nje buktao iz sata u sat. Tada su počele kemoterapije i novi šokovi. Prva kemoterapija donijela je povraćanje i temperaturu kod Gabrijele, nakon 7 dana je dobila temperaturu. Bila je nedugo nakon toga i 14 dana bez svijesti kada nam doktori nisu davali dobre izglede. Suprug i ja uzeli smo molitvenik sv. Marte i uz upaljene svijeće molili. To se moli devet utoraka. Obično sam nakon molitve zvala i pitala kako je Gabrijela. Oni su mi rekli da je otvorila oči i probudila se.

Gabrijela s roditeljima/ Privatni album

Bio je to Gabrijelin novi početak. Gabrijelin novi početak započeo je nakon buđenja iz kome i kada medicinska struka nije davala prognoze za život.

“Kada se probudila nije više mogla stati na noge, niti gotovo govoriti. Krenule su nove borbe. Trebali su nastaviti sa kemoterapijom. Bilo je upitno hoće li doktori dozvoliti da primi nove doze kemoterapije. Bojali smo se na svakoj sljedećoj kemoterapiji hoće li se nešto pogoršati. Počeli smo je ispočetka učiti hodati uz pomoć fizioterapeutkinje, ali smo mi roditelji najviše s njom radili. Kroz neko vrijeme uspjeli smo da Gabrijela stane na noge i malo popriča, no ostali su posljedice i problemi kao posljedica svih kemoterapija. Išli smo kod logopeda koja ni u jednom trenu nije testirala Gabrijelu, iako sam joj govorila da Gabrijela nije u redu i da ima teškoća. Nakon nekog vremena samoinicijativno smo započeli s vježbama i intervencijom. Kada je trebala krenuti u predškolu, napravili smo procjenu za Gabrijelu. Rekli su mi za postojeće institucije koje su mi nabrojali. Javila sam se jednoj divnoj mladoj ženi koja je odmah napravila procjenu i istog trena uzela Gabrijelu i to joj je pospješio daljnji razvoj i njezin život. Roditelji bi trebali slušati sebe jer mi najbolje poznajemo svoje dijete.

Hrabra Gabrijela Knežević/ Foto: Podrška Gabrijeli Knežević/ Facebook

Zahvaljujući toj samodisciplini i velikoj žrtvi, Gabrijela je danas zdrava i prekrasna djevojčica.

“Zahvaljujući toj prekrasnoj rehabilitatorici, uspjeli smo mnogo toga. Pronašli smo i asistenticu u nastavi s kojom Gabrijela sjajno komunicira. Mnogo mi je pomogla oko škole, upisa. Gabrijela je dugo bila doma bez doticaja sa djecom, ali ima najboljih prijateljica, kako ona kaže. Hvala mojim prijateljima i kumovima koji su bili uz nas kada je to bilo potrebno Gabrijeli i nama. Da njihova djeca dođu i igraju se s njom.”

Novi valovi dobrote