Sveta Djevo djevica, moli za nas! „Velika su i čudesna djela Tvoja, Gospodine Svevladaru!“ (Otk 15, 3)

Sa svetim Ivanom istinski se možemo čuditi Božjoj dobroti, ljubavi i mudrosti. Zazivajući Blaženu Djevicu Mariju za moliteljicu i zagovornicu pred Bogom, koju je nju među svim ženama, čak što više među cijelim ljudskim rodom, izabrao za roditeljicu živoga Boga, obraćamo se njoj, koja ne samo da je rodila, othranila i bila uz Isus Krista, „pravoga Boga i pravoga čovjeka“, nego i kao majci cijele crkve. Promatramo li prva tri zaziva lauretanskih litanija, mi rastemo duhom prema onome, u što se mlada djevojka iz Nazareta, Miriam – Marija, razvija: od jednostavne djevojke, koja je svojim „neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1, 38) prihvatila Svetoga, te i sama time postala sveta (sveta Marijo), preko rođenja živoga Boga (sveta Bogorodice), do toga da je postala i „post partum virgo inviolata permanisiti – nakon poroda (si) neokaljana djevica ostala“.

Prvi blok u litanijama, od ova tri zaziva koji započinju s pridjevom „sveta“, odnose se na onaj prvotni temelj Marijina izabranja – izabrana među pukom roditeljica Spasitelja svijeta. Ostanimo u razmatranju kratko na pitanju: „Zar je toliko važno naglašavati, da je sveta Marija, Bogorodica i djevica?“ Na početku razmatranja smo izrazili čuđenje djelima Svevišnjega. Naravno da si mi možemo promisliti razne scenarije djelovanja Božjega, ali uvijek ostaje ona dimenzija Božje objave, koja nam je sadržana u Isus Kristu, koji je „u punini vremena, … rođen od žene…“ (usp. Gal 4, 4). Ona, koja je dopustila Bogu, da uđe u njezin život u potpunosti, ona je dopustila, da svojim cijelim bićem, i duhom i tijelom, pripada Bogu. Baš zato, što je blažena djevica Marija rodila „pravoga Boga“, ona je, osjenjena Duhom Svetim (Lk 1, 35), začela i svojim tijelom ukazala na onoga, kojega je donijela na svijet i za svijet. Zato je njezino djevičanstvo iskaz čudesnoga djela i djelovanja Gospodnjeg, da bismo, promatrajući probodenoga na Križu spoznali Njega i prihvatili Njegovu Riječ – Evanđelje. Nakon kulminacije prva tri zaziva (Marijo – Bogoridice – Djevo djevica), obraćamo se majci Spasiteljevoj kao našoj majci (Majko Kristova – Majko Crkve – …).

Uviđamo da blažena djevica Marija svojim „da“, svojim odgovorom i prihvaćanjem Boga u svoj život, otvara put Bogu i u naš život. Sveti Bernard od Clairvauxa, jedan od najvećih cistercitskih otaca, uspoređuje blaženu djevicu Mariju s akvaduktom – vodovodom. Ona je ona čista, sigurna cijev, po kojoj nam dolazi čista izvorska voda, koja izvire u samome raju. Ona je ona koja je „milosti puna“ (Lk 1, 28) i baš zato može čistu milost Božju i nama prenijeti. Po njezinome „neka mi bude“ i mi imamo udjela u svetosti, po njoj i mi primamo puninu milosti Božje, samoga Krista, Spasitelja.

Zato možemo sa svetim Bernardom uzvikivati: „Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na grebenje nevolja: pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju!
Ako te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti: pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju! Ako li potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela: pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju!
Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od strahota suda Božjega, ako se počinješ daviti od žalosti i upadaš u ponor očaja, misli na Mariju.
U pogibeljima, u tjeskobama, u sumnjama, misli na Mariju, zazovi Mariju!
Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca, i da postigneš zagovor njezine molitve, ne ostavljaj primjera njezina života.
Nju slijedeći nećeš zalutati, Njoj se moleći nećeš očajavati; na Nju misleći nećeš zalutati; dok te Ona drži nećeš posrnuti; dok te Ona štiti ne trebaš se bojati; dok te Ona vodi nećeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš cilju i tako ćeš na sebi iskusiti, kako je s pravom rečeno: i ime je Djevici Marija.” (sv. Bernard od Clairvauxa)

fr. Henrik Damjanović, OCist, prior