Ta su pisma vjere ujedno i snažni poticaji na slavljenje i štovanje pobožnosti svetog Josipa. Pročitano pismo pripada Sonji Horvat iz Banja Luke, koja na početku svoga pisma ističe kako je Božje milosrđe veliko i kako ju je upravo ono izbavilo iz brojnih nedaća.

“Rođena sam s nemogućnošću govora. U trećoj godini života imala sam zahtjevnu operaciju, a progovorila sam u osmoj godini. Nadalje, dok sam bila beba kukovi su mi bili u gipsu. U petom razredu osnovne škole, slomila sam nogu za vrijeme jednog skijanja. Jednom sam na čudesan način ostala živa uz veliku opasnost da padnem sa same litice u provaliju. Velike strahove doživjela sam u ratnom vihoru.

Hvala Bogu, sve sam to morala doživjeti, da bih upoznala svog Boga koji me je iz svega toga izvukao i promijenio.

Pušila sam 20 godina. Kad sam došla u novu sredinu iz Slovenije u Banja Luku, za vrijeme rata, bavila sam se okultnim praksama,i te sam svoj život ostvarivala prema uputama iz horoskopa. Vjerovala sam u to. Nisam znala koliko to može biti opasno i ostaviti posljedice na psihi, razne strahove i prisilne misli. Prakticirajući različite okultne prakse često sam bila iscrpljena i dovedena do ludila. Preživjela sam i koronu, osobito je bilo teško prvih osam dana kada me kašalj gotovo gušio. Dan i noć nisam mogla naći položaj u kojem bi se odmorila, da predahnem od kašlja. Hvala Bogu, sve sam to morala doživjeti, da bih upoznala svog Boga koji me je iz svega toga izvukao i promijenio. Zahvaljujući zagovoru Gospe Lurdske i Gospe Međugorske. Sve je to sada iza mene, otkad sam u Međugorju upoznala živog Boga. Kad povjeruješ u Boga, On sve okreće na dobro, samo da se Bog proslavi“, naglasila je Sonja u svojem svjedočanstvu.

Kad povjeruješ u Boga, On sve okreće na dobro, samo da se Bog proslavi

U doticaj sa svetim Josipom Sonja je došla kada se je u njenoj župi slavila pobožnost svetom Josipa od devet srijeda: „Priključila sam se spomenutoj pobožnosti, te sam svake srijede išla na pobožnost i svetu misu. Odlučila sam te dane postiti o kruhu i vodi, što je bio i moj prvi post. Iako me korona spriječila da dolazim na misu zadnje 4 srijede, svoj post, jer nisam imala apetit, prikazivala sam kao post srijedom na čast svetom Josipu i evo baš na blagdan svetog Josipa, doživjela sam dubok mir i promjenu srca. Mnogi su mi i prije savjetovali da se molim svetom Josipu jer je on jak i brz svetac. U meni se stalno nešto protivilo molitvi svetom Josipu. Počnem moliti, pa stanem. Nikako na zelenu granu s njim, drago mi je da sam ove godine uspjela. Shvatila sam koliko je snažna molitva u zajedništvu. Svaka patnja preobražava. I mijenja ljudsko srce. Bogu hvala na svemu”, rekla je.

Svaka patnja preobražava. I mijenja ljudsko srce.

“I još jedna mala priča o dobroti svetog Josipa. Napisala sam u svoju bilježnici da želim malog psa za stan. Psi male rase jako su skupi, a ja siromašna. Kazala sam: sveti Josipe što je to za tebe, ako je Božja volja, molim te! Jedne srijeda javlja mi prijateljica da neka žena poklanja Maltezera, muško, star dva mjeseca. Zdrav s pedigreom. Bila sam presretna, jer sam znala da je sveti Josip na djelu. No, moja mama nije dala da se uzmem tog psa, ali svejedno ja sam presretna, jer sam razumjela da je sveti Josip čuo moju molitvu, te se očitovalo Božja ljubav za ovu moju nakanu. Ima još situacija u kojima mi je sveti Josip pomogao. Dok sam pisala knjigu ‘Mala knjižica ohrabrenja‘, molila sam 30.dnevnicu svetom Josipu, kojim mi je opet pomogao skupljati
svjedočanstva za knjigu“, zaključila je.