Sredinom 1930-ih, poljska časna sestra Faustina Kowalska imala je nekoliko vizija tijekom kojih je primala poruke od Isusa. Tijekom ovih privatnih objava velik je naglasak stavljen na Božje milosrđe, što je na kraju dovelo do uspostave “Nedjelje Božjeg milosrđa”.

Anđeoska prisutnost

Tijekom tih mističnih vizija, svetu Faustinu tipično je pratio duh, anđeoska prisutnost koja je ostala s njom i nakon završetka vizije.

Iskustvo je opisala u svom Dnevniku:

Jedan dan, kad sam bila na klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu i kad činilo se da moj duh umire za Njim, i kad više nisam mogla susprezati suze, vidjela sam duha velike ljepote koji mi je izgovorio ove riječi: “Ne plači – kaže Gospodin.” Nakon nekoliko trenutaka upitala sam: “Tko si ti?” Odgovorio mi je: “Ja sam jedan od sedam duhova koji danju i noću stoje pred Božjim prijestoljem i neprestano ga slave.” Ipak ovaj duh nije umirio moju čežnju, već me potaknuo na još veću čežnju za Bogom. Ovaj je duh vrlo lijep, a njegova ljepota dolazi iz bliskog sjedinjenja s Bogom. Ovaj me duh ne napušta niti jedan trenutak, već me prati svugdje.

Također je opisala i drugu priliku:

“Tada sam ugledala jednog od sedam duhova u svojoj blizini, blistavih kao i u drugim situacijama, u obliku svjetlosti. Stalno sam ga viđala kraj sebe kad sam se vozila vlakom. Vidjela sam anđela kako stoji na svakoj crkvi kraj koje smo prolazili, ali okružen svjetlošću koja je bila bljeđa od one duha koja me pratila na putovanju, a svaki od tih duhova koji su čuvali crkve sagnuo je glavu pred duhom koji je bio blizu mene.”