Isabel Puig majka je velike obitelji koja pomaže u koordinaciji smjena kapele vječnog klanjanja u Badaloni (blizu Barcelone, Španjolska), a sada sudjeluje u otvaranju još jedne kapelice vječnog klanjanja u Barceloni, u Real Monasterio de Santa Isabel, odakle pokret Regnum Christi vodi školski centar, donosi Aleteia.

„Gospodin djeluje u našem susjedstvu, u dušama, u cijelom okruženju“, kaže Isabel podsjećajući da je u Badaloni zapaženo kako „ljudi tu pronalaze mir“. Štovatelji pronalaze više vedrine za suočavanje sa životom, a rane na srcu zarastaju dolaskom pred Isusa.“

„Ako se vjernici osjećaju bolje, to primjećuje i cijelo njihovo okruženje“, tumači. “Primjećuju to i njihove obitelji. Ljudi su jasni oko svojih prioriteta, a to ima i neposredan učinak na prijatelje, možemo više pomoći onima koji nas okružuju.“

Promjena se događa polako, ali je konstatna, jer Gospodinova prisutnost čini čuda. „Vidjeli smo vrlo radikalne životne promjene temeljene na tom satu adoracije“, svjedoči Isabel.

„Ljudi s ovisnostima, s ozbiljnim obiteljskim problemima koje podnose oslanjajući se na Gospodina u satu klanjanja… čak i parovi u poteškoćama – jedan supružnik ili oboje – i ljudi koji bivaju izliječeni prije svega od bolesti duha. Vidi se kako rastu i razvijaju se prihvaćanjem. Mnogo je radosti među vjernicima, duboke radosti.“

Isabel kaže i da mnogi ljudi koji nisu praktični vjernici također dolaze u kapelu u Badaloni, ​​jer tamo pronalaze mir, tišinu i ugodan ambijent, a na kraju postaju revni molitelji.

Neki klanjatelji priznaju da ne idu redovito na misu, ali dolaze pred Gospodina. „Zbog nečega se vraćaju svaki tjedan. To je prostor potpune slobode.“

Ciudad Juárez

Kao dobar primjer ‘efekta leptira’ uslijed euharistijskog klanjanja može poslužiti i Ciudad Juárez (grad na sjeveru Meksika, nazvan najnasilnije područje na svijetu izvan ratnih zona u 2009., op. prev.) gdje je adoracija smanjila stopu ubojstava s 3.766 u 2010. na 265 u 2015. godini, kako tvrdi o. Patricio Hileman, svećenik koji se posvetio uređenju kapela vječnog klanjanja u cijeloj Latinskoj Americi. O. Patricio svjedoči da „kad se jedna župa danju i noću klanja Bogu, grad doživljava preobrazbu.“

Također pojašnjava, kako prenosi Adoración Eucarística, da su 2013. godine u Ciudad Juárezu misionari otvorili prvu kapelu trajnog klanjanja. U to vrijeme „40 ljudi dnevno je umiralo, jer su se dvije skupine krijumčara droge u gradu borile da prebace drogu u Sjedinjene Države.“

Bili su to karteli Juárez i Sinaloa, čiji je bivši vođa, Joaquín ‘el Chapo’ Guzmán Loera, nedavno izručen Sjedinjenim Državama.

O. Hileman je podsjetio da su „župnici rekli kako rat nije gotov, jer je vojska bila s jednom skupinom krijumčara droge, a policija s drugom. Ubijali su ljude, palili kuće kako bi ih otjerali i osvojili grad.“

Jedan od očajnih župnika zamolio je misionare da otvore kapelu vječnog klanjanja, uvjeravajući ih da će ih „samo Isus spasiti od ovoga, samo Isus nam može pružiti sigurnost“.

Misionarima su bila potrebna samo 3 dana da uspostave prvu kapelu trajnog klanjanja u Ciudad Juárezu.

o: Hileman pripovijeda da se jednog dana, kada je grad bio u opsadnom stanju, jedna žena uputila do kapelice na Svetu uru, u 3 sata ujutro, kad ju je presrelo šest vojnika koji su je pitali kamo ide.

Kad im je žena rekla da ide u ‘kapelicu’, uniformirani ljudi odlučili su istražiti mjesto, jer je u to vrijeme sve bilo zatvoreno. Stoga je klanjateljica predložila da je prate kako bi se mogli sami uvjeriti.

Po dolasku u kapelu vojska je naišla na „6 žena koje su u 3 sata ujutro obavljale Svetu uru“, objasnio je o. Hileman.

U tom je trenutku gospođa rekla vojnicima: „Mislite li da nas vi štitite? Molimo se za vas 24 sata dnevno.“

Jedan od uniformiranih muškaraca pao je „plačući s oružjem u ruci pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Sutradan, u 3 ujutro, vidjeli su ga u civilu kako glasno plače klanjajući se na Svetoj uri“, rekao je.

Dva mjeseca nakon što je kapela otvorena, „župnik nas zove i kaže nam: Oče, otkako je kapelica svečano otvorena, u Ciudad Juárezu niti jedna osoba nije ubijena, dva mjeseca nitko nije umro.“

„Napravili smo deset malih kapela u jednoj godini“, rekao je o. Hileman.

Kao da to nije dovoljno, „u to se vrijeme sjemenište trebalo zatvoriti jer je bilo samo 8 sjemeništaraca, a sada ih ima 88. Biskup mi je rekao da su svi ti novi sjemeništarci sudjelovali u Svetim urama.“

O. Hileman je istaknuo da „to Isus čini u župi“ kad ljudi razumiju „da se sigurnost nalazi u Kristu“.

Također je naglasio da se „najveća čuda događaju u zoru“.

Upravo u zoru „smo mirniji, bolje osluškujemo Boga, um i srce su smireniji, sami smo za Boga. Ako si velikodušan s Isusom, on je tisuću puta velikodušniji s tobom“, rekao je o. Hileman.