„O blažene noći koja spaja zemlju s nebom, a čovjeka sa Stvoriteljem“, veli hvalospjev uskrsnoj svijeći. Misterij te noći je velik jer spaja nespojivo: nebo i zemlju, čovjeka i Boga. Stoga kršćani, već od najranijih vremena i bdiju za vrijeme te noći kako bi spremni dočekali ostvarenje svoga velikog misterija, tj. prijelaz iz zemlje u nebo i tako postali božanski sinovi i kćeri. Eto to je “uskrs”: prijeći iz zemaljskog u nebesko, iz ljudskog u božansko. A vjernici u Boga su već i prije Krista bdjeli za vrijeme ove noći jer su se prisjećali oslobođenja Božjeg naroda iz egipatskog ropstva, što je slika ovoga našega uskrsnog oslobođenja od zemaljskog i smrtnog.

Slično je i s nama danas: Bog svoje vjernike oslobađa od zala, zabluda, grijeha, nečovječnosti, sebičnosti i nedostojanstva. Osnovni termin koji je i u Bibliji naglašen je polazak u novi život. To je nužno. Nužno je ostaviti Egipat i ljude koji slave krive bogove i poći za pravim Bogom Spasiteljem te ga častiti i štovati.

Tko se ne odluči na polazak, ostaje u ropstvu dosadašnjeg vlastitog života, vlastitih navika i zabluda i nikako ne da šansu svojim dobrim željama i čežnjama svoga srca. To je tragična varka za čovjeka jer ga novac, prestiž, moć i dalje drže zarobljenikom koji ne može osjetiti ljepotu života s Bogom.

Cilj oslobođenja iz Egipta je sasma jasan: svi se moraju na Sinaju susresti s Bogom! Taj susret mora izmijeniti svakog pojedinca, svako srce tako da zablista dobrotom, ljubavlju i poštenjem. To je moguće jer pri tom susretu Bog svakome daruje spoznaju svoga Zakona, tj. spoznaju puta prave slobode. Po tom zakonu sam Bog vodi čovjeka kako bi mogao sebe ostvariti u potpunosti.

Ako je istina da je nedostatak slobode zapravo nemogućnost vlastitog ostvarenja, za vrijeme ove noći taj nedostatak biva uklonjen jer svaki čovjek postaje slobodan za ljubav, za dobro, za poštenje.

Ove noći čovjek je po prvi put mogao shvatiti svoje dostojanstvo, svoju osobnost i svoj poziv na život i zajedništvo s Bogom. Stoga će pobožni Židovi do dana današnjega ponavljati „Čuj, Izraele, poštuj Gospodina Boga svoga i poštuj njegove zapovijedi, hodi u njegovoj svjetlosti jer to je Bogu milo i jer ti je On to objavio.“ Dakle, osnovni zov Uskrsa je oslobođenje za Boga koje ima nekoliko dimenzija: čovjek je doveden do toga da može učiniti savez s Bogom živim i jakim i da s njim uspostavi nezamislivi savez intimnosti. U toj intimnosti života s Bogom čovjek otkriva vrhovnu istinu o sebi, kao i slobodu da tu istinu ostvari. I, doista, svete li ove noći!

Isus Krist je vječnom Ocu platio otkupninu za Adamov grijeh i svojom prolivenom krvlju uništio osudu staroga grijeha.

S druge strane, prorok Ezekiel nas upozorava na još nešto: Izrael je sve onečistio svojim ponašanjem i životom dok je još bio u svojoj zemlji, i Bog ga je, stoga, rasuo po svim narodima. Dakle, ono egipatsko oslobođenje je promašeno: čovjekova sudbina ponovno postade lutanje, bijeg od sebe i ropstvo. Čovjek bi se želio opet vratiti, ali bez Boga to ne ide. Samo ih Bog može ponovno vratiti. „Očistit ću vas vodom čistom i bit ćete očišćeni“. Eto, bitno je očišćenje koje se može dogoditi samo ako čovjek promijeni svoje srce koje ga vuče u ropstvo. Stoga je on rob. „Dat ću vam novo srce“ veli Bog. Evo, to se upravo u ovoj noći događa: Bog nam stvara novo srce. Isus Krist je vječnom Ocu platio otkupninu za Adamov grijeh i svojom prolivenom krvlju uništio osudu staroga grijeha. Dakle, Krist je naš Spasitelj koji nas je ponovno priveo Ocu da nas On može priviti na svoje grudi. I to je pravo i istinsko oslobođenje da možemo biti i živjeti slobodu sinova Božjih, slobodu Uskrsa.

Taj privilegij, odnosno pravednost, darovana nam je ove noći Kristovim uskrsnućem, a mi je primamo sakramentima krštenja i Euharistije. Stoga se i radujemo jer je ovo noć našega oslobođenje, posinjenja i slobode, tj. noć novoga čovjeka, novoga stanja, novoga čovječanstva jer sve što je porušeno nanovo se obnavlja, ono što je ostarjelo se pomlađuje i sve se, po Kristovi uskrsnuću, vraća na početak kako ga je htio i stvorio Bog Otac.

Izvor: Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja – Split/fra Luka Tomašević