Danas je spomen sv. Onezima, onoga kojeg spominje sv. Pavao. Gospodar Filemon imao je roba Onezima. Tako ga je sam nazvao jer ime Onezim na grčkom znači ‘koristan’. I zacijelo je gospodaru Filemonu rob Onezim bio koristan, ali jednog je dana rob orobio svoga gospodara i pobjegao u Rim, stjecište avanturista iz svih naroda. Bilo je to između 61. i 63. godine, kada je sv. Pavao bio u pritvoru. Pavao je mogao primati posjetitelje, pa je tako i rob Onezim došao do njega, te ga je Pavao poučio i krstio. Rado bi ga bio i zadržao uza se, jer mu je kao pritvoreniku dobro došla njegova pomoć ali je, po tadašnjem društvenom običaju, rob pripadao svome gospodaru, odnosno Filemonu koji je bio kršćanin.

Zato sv. Pavao piše pismo Filemonu i šalje ga, zajedno s odbjeglim robom Onezimom, po Tihiku koji je tada odlazio u Aziju. Pavao moli oproštenje za roba Onezima i podsjeća Filemona da je sad u robu dobio više od roba, da je dobio brata u Kristu. Ta je poslanica-pismo biser svetopisamske književnosti, iako ima svega 25 redaka. Te su misli ‘magna charta’ crkvenog stava o robovima i ropstvu. Zapadna Crkva na današnji dan slavi spomen sv. Onezima, a grčka po svom kalendaru 15. veljače.

Danas je i sv. Julijana, mučenica iz Nikomedije koja je poginula mučeničkom smrću 305. godine. Čini se da je bila jedina kršćanka u svojoj obitelji. Otac joj je bio Afrikanac i revni štovatelj poganskih bogova. Obećao ju je poganinu Evilaziju, gradskom prefektu. Julijana je pristala na udaju, pod uvjetom da Evilazij postane kršćanin. On je to gnjevan odbio, optužio Julijanu za kršćanstvo i predao je gradskim vlastima. Budući da se nije htjela odreći kršćanstva, osudili su je na smrt.