Predivne Litanije poniznosti mnogima su najomiljenija molitva. Međutim, postoji nekoliko verzija. Koja je prava i tko ih je napisao?
Ovu je molitvu svaki dan nakon svete mise molio njezin autor, španjolski kardinal Rafael Merry del Val (1865.-1930.), državni tajnik Svete Stolice za vrijeme pontifikata svetog Pia X. Vidljivo je to iz latinske korespodencije irskog književnika C. S. Lewisa i talijanskog svećenika svetog Giovannia Calabria (1873. – 1954.) koja je 1995. objavljena u knjizi “Una gioia insolita – Lettere tra un prete cattolico e un laico anglicano”. U jednom pismu Don Giovanni šalje Lewisu litanije kardinala Merry del Vala i kaže kako “silno pogađaju u metu”. Iako iz plemićke obitelji i visokoobrazovan (govorio je i pisao besprijekorni latinski, engleski, španjolski, francuski i talijanski jezik) kardinal je bio skroman, jednostavan i ponizan, Sluga Božji. U njegovoj molitvi prepoznali su se mnogi.
U Hrvatskoj je uvriježeno mišljenje da je Litanije poniznosti napisala sveta Majka Terezija iz Kalkute, vjerojatno zato jer je to bila jedna od njezinih najdražih molitvi. Litanije neki povezuju s američkom redovnicom Piom Mariom Faustinom, ali njezin red kontemplativnih “Sestara života” utemeljen je tek 1991. tako da je jasno da ih ona nije mogla napisati. Međutim, tko je autor i nije toliko važno. Važno je da su napisane i da ih molimo. U njima je rečeno sve ono čemu stremi istinski vjernik.
Litanije poniznosti
O, Isuse, blaga i ponizna Srca, čuj me…
Od želje da budem cijenjen, izbavi me, Isuse.
Od želje da budem voljen, izbavi me, Isuse.
Od želje da budem uzvišen, izbavi me, Isuse.
Od želje da budem čašćen, izbavi me, Isuse.
Od želje da budem hvaljen, izbavi me, Isuse.
Od želje da budem voljen više od drugih, izbavi me, Isuse.
Od želje da me pitaju za savjet, izbavi me, Isuse.
Od želje da budem priznat, izbavi me, Isuse.
Od želje da budem omiljen, izbavi me, Isuse.
Od straha da ću biti ponižen, oslobodi me, Isuse.
Od straha da ću biti prezren, oslobodi me, Isuse.
Od straha da ću biti oklevetan, oslobodi me, Isuse.
Od straha da ću biti zaboravljen, oslobodi me, Isuse.
Od straha da ću biti ismijan, oslobodi me, Isuse.
Od straha da ću pogriješiti, oslobodi me, Isuse.
Da drugi budu voljeni više od mene, Isuse, daj mi milost da to želim.
Da drugi budu cijenjeni više od mene, Isuse, daj mi milost da to želim.
Da u očima svijeta drugi mogu rasti, a ja se smanjivati, Isuse, daj mi milost da to želim.
Da drugi budu izabrani, a ja ostavljen po strani, Isuse, daj mi milost da to želim.
Da drugi budu hvaljeni, a ja neprimijećen, Isuse, daj mi milost da to želim.
Da drugi imaju prednost preda mnom u svemu, Isuse, daj mi milost da to želim.
Da drugi postanu svetiji od mene, a ja da postanem svet koliko ti želiš, Isuse, daj mi milost da to želim.
Ovo su Litanije poniznosti onako kako ih je molio kardinal Rafael Merry del Val. Litanije su se prenosile usmenim ili pisanim putem, sve do 1963. godine kada su objavljene u “Molitveniku za isusovce” američkog isusovačkog svećenika i pisca Johna Hardona. Ali sada je to već adaptirana verzija koju su mnogi preuzeli (tako ju je molila i sveta Majka Terezija), ali u Hrvatskoj malo poznata. Litanije započinju uvodnom molitvom:
Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se. Kriste, čuj nas. Kriste, usliši nas. Oče nebeski, Bože, smiluj nam se. Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se. Duše Sveti, Bože, smiluj nam se. Sveto Trojstvo, Bože, smiluj nam se. Isuse, blaga i ponizna Srca, čuj me...a završavaju riječima iz Hvalospjeva ljubavi sv. Pavla te Isusovom prvom i najvećom zapovijedi iz Matejeva evanđelja:
“Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.”
“Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.”
Vjerojatno je ova lijepa molitva, ako se molila u zajednici ili u crkvi (tada u prvom licu množine), dobila i dodatak koji moli svećenik tako da kod nas litanije ovako završavaju:
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijnta, usliši nas, Gospodine. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine. Pomolimo se: Gospodine Isuse Kriste, koji si kazao: „Ištite i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!“, daj nam, molimo Te, božansku svoju ljubav, da Te svim srcem, ustima i djelima ljubimo i nikada Te hvaliti ne prestanemo. Daj nam, Gospodine, da se Tvoga svetoga imena bojimo i ujedno ga uvijek ljubimo, jer nikada ne prestaješ ravnati one koje u svojoj ljubavi utvrđuješ. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Kojugod verziju odabrali, ova molitva izbavit će nas od mnogih želja i osloboditi nepotrebnih strahova. Pomoći nam da ne skrenemo s puta dok rastemo u poniznosti. Da bismo u potpunosti živjeli u Kristovoj slobodi.
“A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.” (Mt 19,23)