Tijekom 17. stoljeća ožalošćena mlada djevojka prišla je benediktinskom opatu Millánu de Mirandu u samostanu Gospe od Montserrata, piše Aleteia.  Molila je opata da održi tri mise za svog preminulog oca.

Patnja duše u Čistilištu

Mlada djevojka bila je potpuno uvjerena da će ove mise ubrzati njezina oca na putu prema nebu, oslobađajući ga boli čistilišta. Potaknut dječjom vjerom, opat je sutradan održao prvu misu.

Tijekom mise mlada djevojka je klečala i kad je podigla pogled, ugledala je oca kraj oltara gdje je svećenik držao misu. Oca je opisala kao “klečećeg, okruženog zastrašujućim plamenom” i smještenog u donjem stupnju oltara. Svećenik je upozoren na ovu čudesnu pojavu i naložio je djevojčici da položi komadić materijala tamo gdje je njezin otac klečao. Taj je materijal odmah počelo gorjeti naočigled sviju prisutnih, iako svećenik nije mogao vidjeti oca. To je predstavljalo njezinog oca pročišćenog plamenom čistilišta.

Održana je druga misa za pokoj duše njezina oca. Djevojčica ga je opet ugledala no ovog puta otac joj je bio uz stepenicu stajući pokraj đakona i bio je “odjeven u odijelo živopisnih boja”. U ovoj je fazi njezin otac još uvijek bio u čistilištu, ali više nije bio dirnut njegovim plamenom.

Na trećoj misi posljednji je put vidjela oca. Tijekom euharistijskog slavlja bio je “odjeven u snježno bijelo odijelo”, ali onda se na kraju mise dogodilo nešto izvanredno. Djevojčica je uzviknula: “Eto, moj otac odlazi i diže se na nebo!” Više se nije morala brinuti za očevu dušu jer je pouzdano znala da je stigao do nebeskih vrata.