Jedan od najbogatijih Talijana koji je preminuo u 89-godini života, Michele Ferrero, vodio je tvrtku koju su njegovi roditelji započeli još 1940-ih. Od svoga oca naslijedio je recept za kremu od lješnjaka i čokolade, popularnu i svima poznatu Nutellu nakon koje su uslijedili novi, i danas nezaobilazni slatkiši kao što su Ferrero Rocher, Kinder Suprise, Mon Cheri, Pocket Coffee i Tic Tac, donosi Međugorje-info.

Iako svi znaju njegove proizvode, rijetko tko je znao stvari iz njegova života. Nije se isticao i rijetko se pojavljivao u javnosti, bio je praktični vjernik – katolik, koji je gajio osobitu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, a često je hodočastio u Lourdes.

Povodom 50. godišnjice od osnutka tvrtke, istaknuo je pred svim medijima: “Uspjeh Ferrera dugujemo Gospi Lurdskoj, bez nje ne možemo puno učiniti.”

I doista, kip Djevice Marije morao je biti postavljen u svakoj njegovoj tvornici i u uredima.

Michele Ferrero

Michele Ferrero bio je najbogatija osoba u Italiji s neto vrijednošću od 23,4 milijarde dolara, prema magazinu Forbes. Bio je čovjek sa snažnom vjerom koji je proveo svoj život daleko od javnosti i tabloida. Svake je godine hodočastio u Lourdes te je sa sobom vodio svog najboljeg menadžera. Organizirao je i posjet francuskom svetištu za sve svoje zaposlenike.

Prema The Guardian UK, koji je 2011. o njemu objavio priču, tvrtkine Rocher praline inspirirane su krševitom spiljom Massabielle  u kojoj se Blažena Djevica Marija ukazala Bernardici koja se nalazi kod svetišta u Lourdesu te su zato dobile naziv Rocher de Massabielle.

Svoje je carstvo izgradio tako što je cijenio ono najbolje od Italije s kvalitetnim i inovativnim proizvodima. No, njegov najveći talent bio je njegov odnos sa zaposlenicima s kojima je pozorno radio prilikom njihova usavršavanja.

“Moja jedina želja je da tvrtka bude jaka te da zaposlenicima jamči sigurno radno mjesto.”

Pod njegovim su vodstvom njegovi proizvodi bili dostupni u 53 zemlje. Imao je više od 34 tisuće zaposlenika, 20 proizvodna postrojenja te devet poljoprivrednih poduzeća.

Nije Ferrero mnogo govorio, ali su o njemu govorili drugi. Malu tvornicu čokolade iz Pijemonta pretvorio je u globalnog diva, vodio je tvrtku željeznom šakom, no lokalno ga je stanovništvo voljelo jer je davao zajednici, a zaposlenici su imali izvrsne uvjete rada.