Mučenica i djevica. Ugledna, mudra i omiljena predvodnica tamošnjih vjernika, glasovita po svojem apostolskom radu i svetom životu. Svojim propovjedima je mnoge obratila na kršćansku vjeru. Zbog nepokolebljive vjere dospjela je u nemilost nekršćana koji su je podvrgli teškom zlostavljanju, ali se nije odrekla svoje vjere. Zaštitnica je stomatologa i stomatologije.
Crkva danas časti svetu Apoloniju, mučenicu i djevicu, a vjernici su je uzeli za zagovornicu u zubobolji. Stoga nije nikakvo čudo što je bogata ikonografija prikazuje s kliještima i zubom u ruci.
Otac crkvene povijesti Euzebije donosi pismo aleksandrijskog biskupa sv. Dionizija napisano Fabiju u Antiohiju. U pismu se spominje i zgoda kojoj je sam Dionizije bio svjedok. U vrijeme cara Filipa, koji je vladao od 244. do 249. godine, bio je težak progon protiv kršćana. Tada su pogani zvjerski mučili i djevicu Apoloniju koja je već bila u poodmakloj dobi. Kad nije htjela izgovarati pogrdne riječi o Kristu i kršćanstvu, zaprijetili su joj lomačom. Nakon što su je kratko oslobodili, sama je skočila u oganj. Čini se da je to bilo 249. godine.
Dionizije spominje da je Apolonija živjela uzornim kršćanskim životom, pomagala sirotinji i bila istaknuta vjernica u Crkvi. Valjda je to smetalo poganima, pa su je zbog toga progonili. Njezin čin skakanja u vatru može se nekome učiniti kao samoubojstvo, no sv. Augustin u svom djelu ‘O Božjoj državi’ kaže da je slobodno sam poći u smrt da bi se izbjegao grijeh. Knjige mučenika spominju da se Apolonija bacila u oganj ‘potaknuta jačim ognjem iznutra, a koji je dolazio od Duha Svetoga’.