Na početku biskupske sinode o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve u Rimu je 2008. održano Biblijsko bdjenje koje je prenosila talijanska državna televizija. Nadbiskup Nikola Eterović, danas nuncij u Njemačkoj, bio je glavnim tajnikom ove biskupske sinode. Povodom 20. Biblijskog bdjenja u župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici 2020. s njim je razgovarala župljanka ove župe Snježana Kirinić Grubić. Tom prigodom nadbiskup Eterović je uputio i čestitku župljanima povodom jubilarnog Biblijskog bdjenja.
Može li se reći da su i Hrvati, župljani župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici, dali mali poticaj i doprinos Nedjelji Božje riječi?
Pa sigurno ako su napisali u tim dokumentima već 2008. godine da je to važno. Vi znate da odluka Svete Stolice i rimskog Pape polako dozrijeva. Svaki doprinos u tom pravcu je vrlo važan pa i ovaj doprinos vaše župe Navještenja BDM je također važan. Sam Bog zna koliko je on utjecao na odluku pape Franje, ali sve to pokazuje kako svi mi kršćani moramo otkriti važnost Biblije u naše vrijeme.
Bili ste glavnim tajnikom biskupske sinode o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve u Rimu 2008. Sjećate li se Biblijskog bdjenja koje se dogodilo na početku sinode?
Sjećam se toga vrlo dobro jer je to bila jedna izvanredna inicijativa. Biblijsko bdjenje započelo je na dan otvaranja sinode i trajalo je dan i noć, ukupno 139 sati. Bibliju je čitalo 1250 čitača raznih zanimanja. Bilo je tu biskupa, svećenika i laika, katolika i protestanata, pravoslavaca, pa čak i predstavnika Židova. Čitanje se održavalo u bazilici sv. Križa.
Papa Benedikt započeo je čitanje Knjigom postanka, a završio je državni tajnik, tada je to bio Tarcisio Bertone, čitanjem zadnjeg poglavlja knjige Otkrivenja. Inicijativa je došla na veoma pogodno tlo i u Italiji je bila zapažena. Željelo se ukazati na važnost Božje riječi koja je upućena ljudima svih naraštaja, svih povijesnih razdoblja, osobito nama u ovo današnje vrijeme.
Uoči sinode, o Biblijskom bdjenju koje su 2001. započeli vjernici župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici, bio je snimljen film i napisana knjiga ‘Biblijsko bdjenje’ objavljena na talijanskom i engleskom jeziku. Zahvaljujući Vašoj pomoći ovi materijali podijeljeni su sudionicima Sinode. Jesu li oni pokazali interes pogledati podijeljene materijale? Kakve su bile reakcije?
Da, sjećam se. To je bila vrijedna inicijativa. U početku je ljude malo iznenadilo da u Hrvatskoj postoji takva inicijativa koja se, eto, u Rimu dogodila tek 2008. Malo sam gledao preko raznih mogućnosti moderne komunikacije i nešto slično se dogodilo u Francuskoj 2005. godine. I nakon toga su razni gradovi počeli Biblijsko bdjenje. Dakle, prema saznanjima koje imam, Hrvatska župa Navještenja BDM u Velikoj Gorici je imala primat u tome.
Možda bi to trebalo još bolje dokumentirati, još bolje cijeniti, ali sjećam se, za vrijeme sinode biskupski oci dobivaju puno dokumenata. Neki su više zapaženi, neki manje, moraju raditi, imaju diskusije, studijska razmišljanja, dosta su zauzeti, ali koliko se sjećam ova knjiga i taj film pobudili su dosta zanimanja.
Želja župljana bila je ovom inicijativom ukazati na važnost Božje Riječi i tad su oni u filmu i knjizi predložili da se uvede blagdan Riječi Božje. 2020. smo godine prvi put slavili nedjelju Božje riječi koju je papa Franjo ustanovio 2019. na blagdan svetog Jeronima, koji je također živio na području današnje Hrvatske. Može li se reći da su i Hrvati, župljani župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici, dali mali poticaj i doprinos ovome blagdanu?
Pa sigurno ako su napisali u tim dokumentima već 2008. da je to važno. Vi znate da odluka Svete Stolice i rimskog Pape polako dozrijeva. Svaki doprinos u tom pravcu je vrlo važan pa i ovaj doprinos vaše župe Navještenja BDM je također važan. Sam Bog zna koliko je on utjecao na odluku pape Franje, ali sve to pokazuje kako svi mi kršćani moramo otkriti važnost Biblije u naše vrijeme.
Biblija nas ujedinjuje, imamo zajednički nazivnik sa svim kršćanima, a također i sa Židovima koji su naša starija braća. S njima dijelimo knjige Staroga Zavjeta. To je vrlo važno za ekumenski dijalog naše crkve s drugim kršćanskim crkvama i zajednicama, ali također i sa židovskom zajednicom. Kad su organizirali ovo Biblijsko bdjenje u Rimu 2008., onda su čitali čak i neki muslimani, zatim Židovi, ali bilo je i onih koji su ljudi kulture i nisu izrazito vjernici. Jer Biblija je knjiga naše zapadnoeuropske kulture i bez Biblije se nju ne može ni razumjeti, a ni živjeti ni cijeniti.
Što Biblija znači vama, treba li čitati Božju riječ i zašto je čitati?
Treba, treba je svaki dan čitati. Mene se ta biskupska sinoda o Božjoj riječi veoma dojmila tako da nakon te sinode svaki dan pročitam jedno poglavlje i o tome razmišljam. Također svaka propovijed koju započinjem počinje sa citatom svetoga pisma. Ja mislim da je to vrlo važno, jer temelj našeg naviještanja blage vijesti evanđelja je Sveto pismo. I moramo više otkriti to Sveto pismo, ono mora postati naša svakodnevna hrana, da ga upoznamo i da po njemu živimo.
Ja čestitam župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici za ovu izvanrednu inicijativu. I htio bih je ohrabriti da nastave s Biblijskim bdjenjem. Jer Biblija je nepresušni izvor nadahnuća za naš osobni, zajednički pa i nacionalni život. Jer nama je veoma potrebno otkriti važnost Biblije na nacionalnom polju, a također u našoj Europi koja, nažalost, često zaboravlja svoje korijene i onda se ponaša dezorijentirano u ovom kompliciranom svijetu. Završimo sa svetim Jeronimom koji je rekao: ‘Tko ne poznaje Bibliju, ne poznaje Isusa Krista.’ Dakle, treba poznavati Bibliju da bi uvijek bolje i dublje upoznali Isusa Krista, s njime se sreli i živjeli onako kako on zapovijeda.