Kroz središnju Italiju proteže se 300 kilometara dug Put svetog Benedikta. Taj je Camino kreirala talijanska učiteljica, spisateljica i zaljubljenica u planinarenje Simone Frignani. Ideja joj je pala na pamet nakon prolaska Putem svetog Franje od Asiza do Rima. Po završetku, osjetila je želju da stvori sličan hodočasnički put povezan s mjestima i duhovnošću svetog Benedikta. Rezultat je bio Cammino di San Benedetto (Put sv. Benedikta).

Šesnaestodnevni put povezuje tri najznačajnija mjesta povezana sa životom svetog Benedikta: Nursiju, Subiaco i Montecassino, javlja Aleteia.

Put sv. Benedikta

Nursija

Ruta započinje u rodnom mjestu sv. Benedikta u Nursiji. Nursija je očaravajući grad drevnog rimskog podrijetla u podnožju planine Sibillini. Danas je poznat po krajoliku, sportovima na otvorenom i kulinarskim tradicijama na bazi tartufa i svinjskih kobasica i salama. Ipak, benediktinski samostan izgrađen nad rodnim mjestom sv. Benedikta i Skolastike stoljećima privlači hodočasnike. Prema najstarijem biografu svetog Benedikta, papi svetom Grguru Velikom, Benedikt je sa sestrom blizankom Skolastikom rođen u obitelji rimskog plemića u Nursiji, 480 godine.

Subiaco

Nakon početne točke na ruti, nakon 10 dana hoda, Put sv. Beneditka stiže u grad Subiaco u dolini Aniene. Energičan uspon prolazi između bezbroj benediktinskih samostana, kapela i isposničkih ćelija. Konačno, unutar zakrivljenosti golemog stijenskog zida smješten je “Rajski prag” po Petrarkinim riječima: Sacro Speco, sveta spilja. Benedikt je ovamo stigao nakon što je napustio Rim.

Poslan u Rim na studij, uznemirio se raskalašenošću suvremenih Rimljana. Stoga je pobjegao iz Rima u potrazi za spokojem i molitvom. Upoznao je redovnika po imenu Romanus koji ga je odveo do špilje koja se nalazi oko 65 kilometara istočno od Rima. Mjesto je bilo Subiaco. Benedikt je ovdje živio kao osamljeni pustinjak otprilike tri godine, posvetivši se isključivo molitvi. S vremenom su ga redovnici i pustinjaci preklinjali da ih vodi kao opata. Tijekom godina osnovao je oko 12 samostanskih zajednica u okolici Subiaca. Njegov se vjerski život temeljio na stabilnosti, kao i na pravilu: “Ora et Labora” (moli i radi).

Sveta spilja / Foto: Aleteia

Danas se samostan Subiaco sastoji od labirinta crkava, kapela, soba i hodnika. Zbog monumentalnog utjecaja svetog Benedikta na Crkvu i kulturu, ovdje su se tijekom stoljeća stasale brojne važne ličnosti. Opati, pape i plemići ostavili su traga, kao i neki od najvećih umjetnika razdoblja. Umjetnička djela kreću se od bizantskog doba iz 8. stoljeća do izvanrednih freski sienske i umbrijansko-markejske škole rane renesanse. Pored duhovnosti, povijesti i umjetnosti, Subiaco se može pohvaliti i spektakularnim prirodnim ambijentom. Bujne planine Simbruini u pozadini i žubor rijeke Aniene u dolini idealan su kontekst za razmišljanje i meditaciju.

Montecassino

Nakon još šest dana hoda, Put dolazi do svog kraja i vrhunca: riječ je o poznatoj matičnoj kući benediktinskog reda – opatija Montecassino. Opatija je najstariji samostan u Italiji. Podignut na vrhu brda 516 metara nadmorske visine, sa živahnom kupolom, vidljiv je kilometrima unaokolo.

Benedikt je ovdje stigao 530. Nakon što je bio izložen spletkama ljubomornog redovnika u Subiacu, Benedikt je otišao u Montecassino gdje je osnovao svoju konačnu zajednicu nad drevnim hramom posvećenim Apolonu. U Montecassinu je Benedikt zapisao smjernice koje je koristio za vođenje redovnika i učinkovito upravljanje zajednicama. To je postalo poznato Pravilo svetog Benedikta. S pažnjom na redu i stabilnosti, to je bila sinteza benediktinskog samostanskog života. Zbog svoje mudrosti i ravnoteže između čvrstoće i umjerenosti, Pravilo je usvojeno u većini samostana i vjerskih redova u zapadnoj Europi tijekom srednjeg vijeka.

Sveti Benedikt umro je u Montecassinu od groznice 21. ožujka 547. Pokopan je u kripti zajedno sa svojom sestrom Skolastikom. Poput Subiaca, opatija Montecassino također je postala živahno središte kulture. Knjižnice, arhivi, muzeji i škole prepisivača svjedoče o prošlosti. Nažalost, Montecassino su u mnogo navrata pljačkali i uništavali, kao i elementarne nepogode kao što su zemljotresi i požari. U novije vrijeme saveznički su ratni zrakoplovi bombardirali samostan do temelja 1944. godine. Kamen po kamen obnavljan je između 1948. i 1956.

Montecassino / Foto: Aleteia

Utjecaj svetog Benedikta na zapadnu Europu ne može se podcijeniti. Benedikta je papa Pavao VI. 1964. proglasio svecem zaštitnikom Europe,odajući priznanje kako je benediktinski red iznjedrio novu kršćansku kulturu kako je Rimsko carstvo padalo, a buduće moderne, renesansne države Europe još nisu bile začete.

Tri veličanstvena mjesta koja se nalaze na Putu sv. Benedikta izvrsno predstavljaju duhovno i kulturno nasljeđe koje je ostavio sv. Benedikt, njegov red i njegova rad te utjecaj nad Crkvom i Europom.

Više o Putu sv. Benedikta pronađite OVDJE.