Špilja sv. Franje se nalazi na oko 200 metara od samostana i oratorija u zelenilu šume. Riječ je, zapravo, o prilično uskoj pukotini u stijeni koja je bila svečev omiljeni dom kamo je ulazio ispruženih ruku. Uzdahnuo je i zaplakao udarajući se u prsa i osjećajući poziv na Kristovu muku dok se oko njega zemlja tresla i kamenje lomilo.

Foto: Wikipedia

Kada se Franjo teško razbolio, franjevci su u blizini pukotine sagradili mali oratorij s ćelijom za sveca budući da je sveti Franjo tada bio toliko bolestan te nije bio u stanju doći do crkve sv. Silvestra. Ovo je jedina ćelija koja iznimno ima krevet koji je svetac prihvatio zbog neprestanih molbi svoje braće, zabrinutih za njegovo zdravlje. Do tada je obično spavao na zemlji, a jastuk mu je bio kamen.

Upravo se ovdje dogodilo nekoliko izvanrednih čuda. Iza apside oratorija nalazi se zdenac u kojemu su redovnici skupljali kišnicu. Toma Čelanski bilježi kako je asiški svetac u trenutku svoje teške bolesti zatražio malo vina, a budući da ga nije bilo, donijeli su mu vodu iz ovoga zdenca. Nakon što ju je Franjo blagoslovio, voda se pretvorila u vino, a kada ju je popio, ozdravio je.

Foto: Facebook

Na istom se mjestu ističe stijena nazvana „anđeoski stup” jer je jedne noći, kada je svetac trebao duhovnu utjehu zbog velike patnje koju mu je nanijela njegova bolest, Bog poslao anđele da ga obraduju nebeskom glazbom.

Kada je Franjo napokon mogao samostalno hodati, isprva je morao koristiti štap kao oslonac, a spoznavši da mu on više nije potreban, diveći se zelenilu šume, posadio je svoj štap koji je čudesno procvjetao u prekrasan kesten. Hodočasnici i danas s vjerom i posebnim predanjem dolaze ubrati plod s ovoga stabla.

Foto: Wikipedia

Izvor: Svjetlo riječi