Slavlje Božića i slike jaslica tako ljupko i lijepo prate misli svetice i najmlađe naučiteljice Crkve, karmelićanke sv. Male Terezije od Djeteta Isusa. Ona nosi ime baš po Njemu, našem Božiću, Djetetu Isusu, a ona sama najljepši je "Isusov cvjetić" i stoga ova objava želi biti svojevrsno duhovno dizalo prema Njemu.
U samostan je s posebnom dozvolom, ušla prije reda, sa samo 15 godina. Umire 1897. godine od tuberkuloze sa samo 24 godine. Proglašena je blaženom 1923., a dvije godine kasnije i svetom. Uz sv. Franju Ksaverskog, proglašena je 1927. i zaštitnicom svih misija, a 1944. suzaštitnicom Francuske. Uz stotu obljetnicu smrti, postaje naučiteljica Crkve kao treća žena, od ukupno 33 naučitelja. I još k tome najmlađa je naučiteljica u povijesti Crkve!
Unatoč svojoj malenosti, želim prosvijetliti duše kao što su to činili proroci i crkveni naučitelji.”
Bog joj je podario izvanredne naravne darove i sposobnosti: jaka inteligencija i veliko pamćenje; već od najranije mladosti pokazuje osjećaj za umjetnost, za književnost, lijepo izražavanje. Sve to od svoje najranije dobi stavlja u službu Djetetu Isusu.
“Željela sam samo zabavljati Djetešce Isusa i dopustiti da učini sa mnom sve što mu se sviđa.
Predala sam se Djetetu Isusu kako bih bila Njegova igračka te sam mu rekla, neka se mnome ne služi kao nekom od onih vrijednih igračaka što ih djeca samo promatraju, već kao malom bezvrijednom lopticom, koju može baciti na zemlju, udariti nogom, ostaviti u kutu, ili pak stisnuti k srcu, kako god mu se svidi. Riječju, željela sam razveseliti Malog Isusa i prepustiti se Njegovim djetinjim hirovima.
Mogu samo ponuditi vrlo male stvari Bogu. Ove male žrtve donose veliki mir duši, ali često sam propustila šansu i pustila ih da mi promaknu. Međutim, to me ne obeshrabruje. Pokušat ću biti pažljivija idući put.”
„Bog ne može nadahnuti čovjeka na neispunjive želje“, smatrala je na tragu misli sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa. Ivan je to jasno sročio: „Što nam Bog više toga želi darovati, to će naše želje činiti većima“. Najjasnije su Isusove riječi: „Ištite i dat će vam se.”
Čak i u svjetlu njezina stajališta da ne trebamo imati hrpu želja, ona se sama ne može suzdržati: „O, Isuse, kad bih barem mogla objasniti svim dušama koje su svjesne svoje vlastite malenosti kako je neizmjerna Tvoja susretljivost! Uvjerena sam, kada bi Ti nekim nevjerojatnim čudom pronašao dušu slabiju i beznačajniju od moje, obasuo bi je još većim milostima kada bi se ona predala s potpunim pouzdanjem Tvom beskrajnom milosrđu“. A zatim, uz preokret dostojan njezine duhovne Majke, velike Terezije, dodaje: „Ali zašto bih htjela objaviti drugima tajne Tvoje ljubavi? Nisi li me Ti sam poučio o njima – zar mogu sumnjati da ćeš ih Ti sâm objaviti i drugima? Znam da hoćeš, i žarko Te molim da to i učiniš. Zaklinjem Te da baciš svoj milosni pogled na cijelo mnoštvo duša koje su, poput mene, malene. Zaklinjem Te da izabereš čitavu vojsku žrtava toliko malenih da su vrijedne Tvoje ljubavi.”
Sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa / Izvor: karmelbsi.hr
Život male Terezije iz Lisieuxa bio je prožet malim čudima – i ružama. Poput svoje duhovne Majke u Karmelu, sv. Terezije Avilske, voljela je svece koji su živjeli prije nje i svece na zemlji za koje je molila. Rekla je: „Na ovome svijetu sve prolazi, čak i mala Terezija – ali ona će se vratiti“, te obećala: „Slat ću vam kišu ruža. Provest ću svoje vrijeme na Nebu čineći dobro na zemlji.“
Kako bi ostvarila svoj cilj i provela svoje vrijeme na Nebu čineći dobro na zemlji, sveta mala Terezija je na Čistu srijedu, 3. ožujka 1897. godine, počela moliti devetnicu svetom Franji Ksaverskom, zaštitniku misija, koja kako je navela “nikada nikoga nije iznevjerila”. Svojoj „nepogrešivoj“ molitvi nadodala je i molitve svetome Josipu, za svaki slučaj. A svoje želje i molitve potkrijepila je razumom:
Bog će učiniti sve što želim na Nebu jer nikada ništa nisam radila po svojoj volji na zemlji.”
Sveta Mala Terezija je rekla sestrama: „Nakon moje smrti naći ćete mnoge utjehe u poštanskom sandučiću“. Do 1923. godine Karmel je dnevno primao 800-1000 pisama koji su izvještavali o Terezijinim ružama i zauzimanju za malene duše.
Od prvog objavljivanja autobiografije Povijest jedne duše, koja je dobila odobrenje za tisak na blagdan svetog Tome Akvinskog, 7. ožujka 1898. godine, a tiskana je u listopadu iste godine, najprije su se u Karmelu počele prijavljivati i prve milosti i ozdravljenja po njezinom zagovoru. Sedam godina kasnije, Povijest jedne duše prevedena je na poljski, engleski, talijanski, nizozemski, njemački i portugalski jezik.
Njezina autobiografija koju je napisala po naređenju svojih poglavarica, dakle iz redovničke poslušnosti, a ne iz osobne volje, a najmanje sa željom da bi to bilo objavljeno, postigla je nevjerojatan uspjeh i popularnost. Do sada je prevedena na 50 jezika, objavljena je u oko 10 milijuna primjeraka.
Počela je slati kišu ruža uskoro nakon odlaska na Nebo, 30. rujna 1897. godine. Svaka misao u njezinoj autobiografiji Povijest jedne duše je poput najljepše ruže. Osvaja ljepotom i širi miris duhovnog djetinjstva.
“Tvoje ruke, moj Isuse, su dizalo koje će me dignuti u Nebo. Ne trebam odrasti; naprotiv, moram ostati mala i biti to sve više i više.”