Uz dopuštenje autora bloga “Kroz Samariju” don Ivice Huljeva, inače dekana otoka Brača, prenosimo zanimljivu priču iz Njemačke i razmišljanje don Ivice.

Tematske jaslice nisu novost. Odstupanje od klasičnih jaslica često je izazivalo kritike i razočaranje. Jučer više, danas manje. To je sasvim očekivano. Ni moderna sakralna umjetnost nije prolazila bez oštrih kritika. Primjera je mnogo koji to potvrđuju. Dulčićeva freska u Gospe od Zdravlja u Splitu dio je velike povijesne priče od otporu prema novome. Sve u svemu, drugačije ne bi bilo moguće. Najbolji primjer negodovanja su ovogodišnje jaslice na Trgu sv. Petra u Rimu koje su izazvale oštre kritike i ideološke podjele. Na njih se sručila munjevita paljba kao da se radi o zlonamjernoj karikaturi jaslica u režiji sotonističkih sljedbi.

Nije stoga čudno da su tematske jaslice rijetkost, posebno u našim crkvama. Umjetničkom ukusu naših sredina bolje odgovara barokni stil u kojem se s lakoćom prepoznaje trag “svetoga” i očekivani božićni ugođaj. Cilj tematskih jaslica nije dojam, nego poticaj da se kroz scenografiju potakne na dublje povezivanja Kristova rođenja s prilikama u kojima živimo ili s određenim sadržajima našega života. Tematske jaslice redovito povezuju ono što je već tu, ali još nije u nama zaživjelo. Usto, moramo znati da ono što danas smatramo klasičnim jaslicama, nekada su bile tematske jaslice koje su s vremenom postale osnovni model za izradu jaslica. Primjerice, o volu i magarcu ne govore evanđelja, a stavljeni su u jaslice da bi probudili u ljudima dublje razumijevanje božićnog otajstva, odnosno da bi se Isusa razumjelo u povezanosti sa Starim zavjetom. O tomu bi se moglo mnogo reći, a dovoljno je vidjeti što stoji u pozadini napuljskih i tirolskih jaslica. Dovoljno za roman!

Jedne će jaslice ovih dana teško ostati nezapažene. U Renningen-Malmsheimu blizu Stuttgarta postavljene su u katoličkoj crkvi sv. Martina posebne jaslice. Uz osamdeset metara unutarcrkvenih zidova jaslice tematiziraju izazove sadašnjeg trenutka u kojem se slavi Božić 2020. godine. Idejni začetnik je župni vikar Franz Pitzal (84), nekada tamošnji župnik, koji je Svetu Obitelj smjestio u veliki model koronavirusa. To je izazvalo kritike pa je Svetu Obitelj “deložirao” i stavio posred crkve, a na koronavirusu je postavljen natpis: “Ne bojte se”.

Foto: Blog “Kroz Samariju”

U korona-jaslicama su prikazi koji ukazuju na probleme s kojima se susreće svijet u vrijeme pandemije, kao i na probleme koje je izazvala pandemija u Africi, Južnoj Americi i Aziji. Uz Svetu Obitelj glavni je naglasak stavljen na problemu praznih crkava zbog ograničenog broja sudionika na misama i na demonstracije protiv vladinih mjera ispred Brandenburških vrata u Berlinu.

Foto: Blog “Kroz Samariju”

Nad ovim se, jasno, ne treba sablažnjavati. U svakom vremenu prikaz Kristova rođenja, pa i kad se radi o klasičnom prikazu, trebao bi biti poticaj na oblikovanje životnog stava da Isusovo rođenje nije zakopano u prošlosti već poticaj da se Krist rodi u nama kako bi po nama bio prisutniji u svijetu koji od kršćana očekuje nastojanje oko života dostojnog čovjeka. Korona-jaslice poručuju: ako je pandemija suočila svijet s ograničenjima, strahom, nezaposlenošću i smrću, onda Isusovo rođenje poručuje da Bog u svim okolnostima ima zadnju riječ nade za sve ljude.

Foto: Blog “Kroz Samariju”

Jer nije nam pandemija koronavirusa, pored svih neželjenih ograničenja, ukrala Božić. Mi smo ga obezvrijedili i sveli na trgovačku priču, na idol kojim pokrivamo svoje praznine. Božić smo “stavili pod ključ” kad smo se odrekli važnosti liturgijske ozbiljnosti adventa, pristali na pravljenje jaslica i borova u svojom domovima već na početku adventa, počeli mjeriti sposobnost lokalne vlasti po količini i dojmljivosti božićnih ukrasa na ulicama i trgovima, a broj “adventskih kućica” uzeli kao mjerilo napretka. Što smo time pokazali do li svoje jednoglasno “ne” iščekivanju, a bez strasti iščekivanja nema punine proslave.

Božić u sadašnjoj pandemiji nam može pomoći da otkrijemo slijedeće: amerikanizirani Božić, slavlje kiča i blještavila, pukog darivanja, patetike i glamurozne idile estradnih zvijezda, kojem smo širom otvorili vrata, ponajprije je uvreda našem intelektu. Dok to ne shvatimo, ajme!

Foto: Blog “Kroz Samariju”