Juan Diego, kojega je Ivan Pavao II., prozvao pouzdanikom mile Gospe od Tepeyaca te proglasio predstavnikom svih pripadnika autohtonoga stanovništva koji su upoznali Isusovo evanđelje, rođen je 1474. u Cuauhtitlanu, u tadašnjem kraljevstvu Texcoco, koje je pripadalo etničkoj skupini Chichimecas, prenosi portal Katoličkog tjednika Nedjelja.ba.

Njegovi su ga prozvali Cuauhtlatoatzin, a to na njihovu jeziku znači “orao koji govori”. Bio je odrastao čovjek, te je već osnovao obitelj, kada je, privučen propovijedanjem franjevaca, koji su u Meksiko stigli 1524., prigrlio kršćanstvo, primivši krštenje zajedno sa suprugom Marijom Lucijom. Kasnije je njihovu vezu posvetio sakramentom ženidbe, nakon čega su nastavili živjeti u bračnoj čistoći sve do ženine smrti 1529.

Kao čovjek vjere, Juan Diego živio je posve dosljedno zahtjeve krštenja pa je svoj intenzivan duhovni život hranio euharistijskim kruhom i proučavanjem Riječi Božje.

Kada se 9. prosinca 1531. bio pješice uputio u Tlatelolco, stigavši u mjesto zvano Tepeyac, u viđenju mu se ukazala ljupka Gospođa, koja se predstavila kao “Marija vazda Djevica, Majka pravoga Boga”, te ga je zadužila da u njezino ime zamoli mjesnoga biskupa, franjevca Juana de Zumarragu, neka na tom mjestu podigne crkvu u njezinu čast.

U izvoru Nican mopohua zapisano je da je Gospa Juanu Diegu rekla i sljedeće: “Znaj, najmanji moj sine, da sam ja vazda djevica, presveta Marija, majka najistinitijeg i jedinoga Boga, po kojemu sve postoji, koji je stvoritelj života i ljudi, gospodar neba i zemlje. Žarko želim da se na ovom mjestu sagradi moj mali sveti dom, crkva u kojoj ću puku iz ljubavi na vidljiv način iskazati milosrđe, pomoć i zaštitu. Jer ja sam zbilja vaša milostiva mati: tvoja, svih onih koji zajedno nastavaju ovu zemlju i svih onih koji me ljube, zazivaju, obraćaju i potpuno se u mene pouzdaju. Ovdje ću slušati vaš plač i jadikovke. Bit ćete mi u srcu i brinut ću se da vam pomognem u svim vašim brojnim brigama, patnjama i bolestima.”

Znaj, najmanji moj sine, da sam ja vazda djevica, presveta Marija, majka najistinitijeg i jedinoga Boga, po kojemu sve postoji, koji je stvoritelj života i ljudi, gospodar neba i zemlje.

Biskup nije poslušao dobroga Juana Diega, te se Majka Božja ukazala ponovo, moleći vidioca neka ustraje. On se idućega dana – bila je nedjelja – pojavio kod biskupa, izrazivši mu isti zahtjev. Prelat je tada svome gostu uputio niz pitanja o kršćanskom nauku pa ga podvrgao još nekim provjerama, kako bi ispitao vjerodostojnost njegovih navodnih viđenja, ništa mu pri tom ne obećavajući.

Stoga se idućega utorka, 12. prosinca, Gospa još jednom ukazala Juanu Diegu i pozvala ga neka se popne na brdo Tepeyac kako bi ondje ubrao cvijeće. Ubrao je lijep stručak i zadivljen ga ponudio Djevici, koja mu je rekla: “Ponesi ih biskupu kao dokaz o vjerodostojnosti ukazanja.”

Juan Diego se vratio kod biskupa. Dok mu je pokazivao cvijeće koje je netom ubrao na brdu Tepeyac, na zidu se tajanstveno pojavio lik Gospe Guadalupske. Prelat je u tom trenutku shvatio kako je, i sam istovremeno, nazočio izvanrednom događaju. Diego je nakon toga, potaknut velikom pobožnošću prema Majci Božjoj, napustio svoju obitelj, dom i sva dobra te je, s biskupovim dopuštenjem, pošao živjeti u skromnu zgradu nedaleko od crkvice Gospe Nebeske. Ondje se posvetio skrbi o tom malome svetištu i primanju hodočasnika koji su ondje dolazili iskazati čast Majci Božjoj. To će mjesto kasnije biti preobraženo u veličanstveni hram, rječiti simbol pobožnosti meksičkoga naroda prema Guadalupskoj Djevici.

Poniznost i siromaštvo obilježili su put Juana Diega prema svetosti. Njima je pridružio i molitvu, kontemplaciju, pokoru i ljubav spram euharistije, koju je, s dopuštenjem crkvenih vlasti, primao triput tjedno.

Juan Diego, laik poslušan Božjoj milosti, među svojim je suvremenicima uživao toliki ugled pa bi roditelji običavali govoriti djeci: “Dao Bog da postanete poput Juana Diega.”

Vidjelac iz Tepeyaca preminuo je 1548. na glasu svetosti. Spomen na njega, redovito povezan s ukazanjima Gospe Guadalupske, prešao je vremenske i prostorne granice, stigavši nakon obje Amerike, i do Europe i Azije. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 31. srpnja 2002. u meksičkom glavnom gradu.