U ranim jutarnjim satima 6. prosinca 1991. godine, oko 5:45 sati započeo je topnički udar na utvrdu Imperial na Srđu. Dogodilo se to iznenada jer su u tijeku bili pregovori prekidu vatre od Dubrovnika do Ploča koje je u Cavtatu s Jugoslavenskom narodnom armijom vodilo izaslanstvo Republike Hrvatske, na čelu s Davorinom Rudolfom, za koje se očekivalo da će biti zaključeni tog dana.
Nakon što su prve granate vrlo precizno pogodile stražarska mjesta hrvatskih snaga, JNA je nastavila s topničkom paljbom te tako pokrivala brzi prilazak svojih pješaka koji su se već tijekom noći primakli u neposrednu blizinu tvrđave, sve do gornje postaje žičare. Istovremeno započeo je i tenkovski napad – jedan tenk uz potporu pješaštva je krenuo iz pravca istoka, iz sela Bosanka, a drugi iz pravca zapada, sa stare utvrde Strinčjera. Zbog jakog granatiranja, branitelji utvrde „Imperial“ nisu mogli izaći van tako da je JNA s pješaštvom došla na pozicije s kojih je mogla kontrolirati prostor oko utvrde, odnosno sve njezine prilaze i otvore.
Iz sela Bosanka gađan je hotel „Belvedere“, a opća opasnost oglašena je i u samom Dubrovniku gdje je već u ranim jutarnjim satima bilo stradalih civila u Gružu i Lapadu. Branitelji utvrde „Imperial“ povremeno su izlijetali iz utvrde na gornju terasu te ručnim bombama pokušali odbiti napad. Neprijatelj je uzvratio istom mjerom, pa su tom prilikom dva branitelja ranjena. Hrvatske snage našle su se u klopci, a JNA je bila spremna slomiti njihov otpor korištenjem bojnih otrova.
Istoga dana u ranim jutarnjim satima JNA je s utvrde Strinčjera došlana kotu Jedarac iznad gradskog predjela Nuncijata sa zadaćom da spriječi pokušaj branitelja Nuncijate da krenu u pomoć braniteljima Srđa. Dobro utvrđeni neprijatelj je otvorio mitraljesku i minobacačku vatru po Nuncijati. Branitelji tog dijela grada uzvratili su pa su se neprijateljski vojnici povukli natrag na utvrdu Strinčjera.
Istovremeno na Srđu, neprijateljski tenk koji je prišao iz pravca Bosanke, otvorio je vatru po svojim pješacima misleći da je riječ o hrvatskim snagama. Malobrojni branitelji, koji su potrošili streljivo, sklonili su se u sigurnost utvrde, a iz Dubrovnika je svim raspoloživim snagama otvorena vatra po napadaču koji je ostao izložen na otvorenom platou Srđa. Osim kanonade iz Dubrovnika, prema Srđu su krenule i dvije skupine hrvatskih snaga što je imalo značajan utjecaj za konačan ishod bitke. Napokon, oko 12 i 30 sati, nakon gubitaka u ljudstvu i tehnici, JNA je započela s povlačenjem s platoa brda Srđ. Bio je to veliki uspjeh za koju si bili zaslužni pripadnici Hrvatske vojske, HOS-a i Specijalne jedinice policije „Grof“.
Odmazda za veliku pobjedu hrvatskih snaga na Srđu, koji je predstavljao ključnu točku bitke za Dubrovnik, nije se dugo čekalo. Topnički udari uslijedili su ubrzo po širem gradskom području, a naročito je bila granatirana stara povijesna jezgra. Požari nastali granatiranjem zbijenih građevina unutar zidina gutali su stare palače, a jaka bura prijetila je totalnom katastrofom. Zbog nestašice vode gašenje je bilo otežano, ali građani su, unatoč granatiranju uspjeli ugasiti požare koji su gutali grad do dugo u noć.
U razaranju Dubrovnika, osim goleme materijalne štete, tog dana poginulo 14 branitelja i ljudi uključenih na razne načine u obranu grada te 5 civila od kojih je najmlađi Tonći Skočko imao 18 godina.
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.