U vremenom došašća dominiraju tri glavna lika: prorok Izaija, Ivan Krstitelj i Djevica Marija. Marija po kojoj se u Duhu rodio Spasitelj svijeta, Krist Gospodin. „Crkva je baš produbljujući riječi 'Zdravo, Milosti puna', u sklopu cjelokupne Božje istine o Mariji, proniknula dogmu Marijina Bezgrešnoga Začeća. Ona je od početka svoje zemaljske egzistencije „milostipuna“, zaogrnuta ljubavlju Božjom. Nje se nije dotaknuo grijeh, niti ikakva ljaga ikojega grijeha. Ni istočnoga“, piše fra Bonaventura Duda.
Sveti Ivan Pavao II. u svojoj homiliji koju je održao 1979. u Svetoj Mariji Velikoj ističe tri adventa: vječni advent kojemu se početak nalazi u samom Bogu „prije stvorenja svijeta“, kao prvi korak Božjega Dolaska čovjeku. Drugi advent ima vremeniti značaj i traje od pada prvog čovjeka i Otkupiteljeva dolaska, što pripovijeda današnja liturgija i pokazuje kako je Marija od samoga početak u njega uključena. Napokon, dolazak Kristov nije samo završetak drugog adventa nego i navještaj trećega, konačnoga adventa. Anđeo Gabriel izgovara Mariji ove riječi: „Evo začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu Ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega… i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“. Marija je početak trećega adventa. Danas, na blagdan Bezgrešnoga Začeća donosimo pjesme dvaju pjesnika – Ivana Blaževića i Gabriela Cvitana.
Ivan Blažević, gradišćanski Hrvat, pjesnik, prozaist i dramski pisac, rođen je 1888. u Frakanavi, a umro je 1946. u Subotištu. Bio je svećenik. Pripada prvom naraštaju gradišćanskohrvatskih pjesnika 20. stoljeća. Poezija mu ima i svjetovna i religiozna obilježja, na tragu Mate Meršia Miloradića. Njegove Izabrane pjesme objavljene su 1998. u Željeznu. U pjesmi Nazvišćenje Divici lijepom gradišćanskom ikavicom u četiri osmeračke kitice prepjevava Lukino Navještenje Kristova rođenja.
Nazvišćenje Divici
V Nazaretsku hižicu
Anđeo sveti zajed
I Divicu blaženu
Tiho moleć najde.
Aneđo veli tiho njoj:
„Majka ćeš Ti postat,
Boga Otkupitelja
Svitu ćeš darovat.
Zdrava roža milosti,
Jasna zvijezda zlata
Najsrićnija izmed svih,
V milosti bogata.“
Nujno prigne glavu tad
Najsvetija Mati,
Volju Božju svagda će
Rado spunjevati.
Gabriel Cvitan, pjesnik, rođen je u Zatonu kraj Šibenika 1904., skončao je u svibnju 1945. na Bleiburgu. Učiteljsku školu završio je 1929. u Šibeniku i radio kao učitelj i školski nadzornik te za vrijeme II. svjetskog rata kao školski izvjestitelj u Ministarstvu prosvjete u Zagrebu. Kao pjesnik nastupio je u zajedničkoj zbirci Lirika grude iz 1934., samostalnu zbirku Glas zemlje objavio je 1937. i nastupa s Branko Klarićem 1944. u zbirci Pjevači zemlje. Njegova se poezija u vezanu stihu i tradicionalnim strofnim oblicima nastavlja na međuratno ruralno, socijalno i rodoljubno pjesništvo, prožeto kršćanskim duhom. U pjesmi ‘Bezgrješnom Začeću’, svojevrsnoj molitvi, oslanja se na temeljne odrednice blagdana Bezgrješnoga Začeća.
Bezgriješnom Začeću
Bezgriješna!
Kojim ću Te riječima slaviti,
što ću Ti pred noge staviti
ja smrtni crv,
pogana zemaljska krv –
Kad anđeoski korovi
i svi nebeski stvorovi
ne mogu dosta
hvale Ti dati.
Od sve Adamove djece
jedina Ti si
koju Bog uzvisi
nad anđele i svece,
rođena bez ljage, čista;
određena da budeš majka
Bogočovjeka – Krista.
Što ću Ti pred noge staviti,
kojim ću Te riječima slaviti,
Marijo!
Čudo najviše!
Ljiljane, divni , bijeli
od koga svemir cijeli
miriše.
Ja znam da riječi moje
opore, suhe, bez sjaja,
ne mogu uzveličati Tebe
Kraljicu raja.
Zato prestajem…
I bacam se ničice
pred noge Ti svete.
poput ranjene ptičice,
zaklona tražim i molim
da ostanem, ma i posljednje,
ali – Tvoje dijete.