Krhka zdravlja i prestravljena putovanjem preko mora na drugi kraj svijeta, ova je žena žudeći za misijama, stigla iz Italije u SAD i posvetila život migrantima, posebice nezbrinutoj djeci za koju je organizirala svu potrebnu skrb i njegu, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost.

Ići putem služenja

Sanjala je da poput sv. Franje Ksaverskog otputuje u daleku Kinu kako bi tamo naviještala evanđelje, no Bog je za nju imao drugačiji plan, donosi Nedjelja.ba.

Naime, papa Lav XIII. ju je umjesto na istok poslao na zapad. I tako je otišla, ne tamo kamo je ona htjela ići, nego je išla putem služenja. „Evo primjera istinskog poziva: zaboraviti samu sebe kako bi se potpuno predala ljubavi Božjoj“, kazao je papa Franjo o životu ove svetice obraćajući se misionarkama Presvetog Srca Isusova koje je u prosincu 2017. primio u Vatikanu u povodu stogodišnjice smrti njihove utemeljiteljice. Napomenuo je kako je sv. Franciska bila istinska misionarka koja je odrasla imajući pred sobom primjer sv. Franje Ksaverskog. Uz to, istaknuo je kako je njezina karizma i danas vrlo aktualna jer migrantima zasigurno trebaju dobri zakoni, razvojni i organizacijski programi, no oni imaju potrebu i da ih se sasluša, da ih se gleda u oči, da ih se prati…

Vjera – primarna u zdravstvu!

Ali – njezin primjer i zagovor mogu biti snaga i za sve zdravstvene radnike na prvoj crti bojišnice. Naime, Majka Cabrini bila je pionirka u zdravstvu u Sjedinjenim Američkim Državama uspostavljajući 67 institucija tijekom svojeg kratkog života. Ovaj broj uključuje škole, sirotišta, bolnice i programe pružanja pomoći socijalnim službama. Sv. Ivan Pavao II. opisuje ju kao „izvanrednu odvažnost“ koja se nikad ne boji velikih projekata ili nepremostivih šansi. Vjerovala je da vjera treba imati primarno mjesto u zdravstvu.

Također, vjeru je ponijela sa sobom u sve misionarske aktivnosti. To je istaknuto u članku iz 1918. za časopis Katolički svijet. Naime, onomad nije bio slučaj da su bolnice pružale najbolju priliku povratiti odrasle Talijane koji su napustili svoju vjeru i duboko utjecati na one koji na drugi način nisu mogli biti dovedeni pod kršćanski utjecaj. Ali nakon što je Talijan bio pod skrbništvom ovih odanih talijanskih sestara, doista mu je bilo teško zanemariti svoju vjeru, kao prije, a mnoge obitelji su se vratile pobožnim praksama. Za nju je pomaganje bolesnima i služenje siromašnima bila metoda evangelizacije koja otvara vrata srca Bogu.

Život čvrsto ukorijenjen u Bogu

Suočivši se s nemogućom krizom, čvrsto je stajala u svojim uvjerenjima i nastavila dalje. Ova sveta žena poslužila je svojoj krjeposnoj revnosti tako dobrim, zdravim razumom te poslovnom oštroumnošću i učinkovitošću da je izazvala divljenje svih koji su je poznavali i koji su shvatili što postiže suočavajući se s nepredviđenim i gotovo nepremostivim  poteškoćama. Njezin omiljeni izraz, koji se često ponavljao njezinim sestrama i često se izgovarao čak i u ophođenju sa svjetovnim ljudima, bio je: „Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4,13).

Njezino cijelo povjerenje u Boga, krajnji izostanak samodostatnosti, neprestano priznanje da je samo jadna mala redovnica, trijumfalno ju je uzdiglo iznad svih poteškoća. Iznad svega, ona nije mogla postići takav iskorak u zdravstvu bez života čvrsto ukorijenjena u Bogu i u molitvi, kao što je sv. Ivan Pavao II. napisao u pismu misionarima Presvetog Srca. Snagu je crpila iz molitve, a Krist joj je bio sve. Njezina je stalna briga bila razabrati njegovu volju u direktivama učiteljstva Crkve i u samim životnim događajima.

Sv. Franciska preminula je 22. prosinca 1917. u Kolumbovoj bolnici u Chicagu, u 67. godini života dok je pripremala božićne darove za 500-tinjak napuštene djece. U trenutku smrti imala je 2 000 sestara u 70 redovničkih kuća, koje su se brinule za više od 5 000 siročadi i više od 100 000 bolesnika, zaista – divljenja vrijedno.

Svetica našeg vremena

Može se reći kako je Majka Cabrini savršen primjer za sve zdravstvene radnike, a svojim molitvama također može pomoći poglavito onima koji su na prvoj „crti“ bojišnice protiv ove pošasti današnjice koja ne jenjava… Ona točno zna kakav je osjećaj služiti bolesnima i patnicima i moćan je zagovornik svih koji je zovu u pomoć.

Plodovi njezina svetog i upornog zalaganja za sve prognane i iseljene, usprkos brojnim poteškoćama, i danas znače utjehu. Tako zapravo možemo reći kako je ona svetica našeg vremena koja objedinjuje borbu medicinara protiv pandemije i brigu o migrantima.