Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča, najvrjedniji spomenik kulture u Poreču i jedan od najbolje očuvanih spomenika bizantske umjetnosti na Sredozemlju, upisan je 1997. godine na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Radi se o popisu spomenika na svijetu bez kojih se ne bi mogla napisati kulturna povijest svijeta. To je ono što je najvažnije, najrječitije, što najbolje dokumentira što je sve ljudska civilizacija od svojih početaka napravila do dana današnjeg i što je stjecajem okolnosti sačuvano.

Da bismo predstavili ovaj najvrjedniji spomenik kulture u Poreču i jedan od najbolje očuvanih spomenika bizantske umjetnosti na Sredozemlju za razgovor smo zamolili prof. dr. Ivana Matejčića, povjesničara umjetnosti.

– Smjestite nam baziliku u prostor i vrijeme – gdje se ona nalazi, kad je sagrađena i zbog čega se našla na popisu UNECSO-ove svjetske baštine?

Govorimo o kompleksu porečke katedrale koju zovemo Eufrazijana po biskupu Eufraziju koji je u šestom stoljeću temeljito renovirao i uljepšao, monumentalizirao, tadašnju porečku katedralu. Ali ne daj Bože da nekome u Poreču kažete da je njihova katedrala iz šestog stoljeća. U Poreču postoji katedrala, i njezini ostaci, barem 250 godina ranije. Kršćanstvo se ovdje pojavilo u četvrtom stoljeću, kao i u većini zemalja na mediteranu. Eufrazijev kompleks, onako kako ga danas vidimo, rezultat je treće velike adaptacije koju je Eufrazije napravio kada je došao za biskupa u šestom stoljeću. Nalazi se u samoj gradskoj jezgri Poreča, sjeverno od geometrijskog centra samog grada, ako zamislimo da je grad unutar gradskih zidina širok tristo a dugačak sedamsto metara.

Katedrala u Poreču ranokršćanska je katedrala sagrađena početkom četvrtog stoljeća. Temeljito je preuređena u petom stoljeću a konačno uređena sredinom šestog stoljeća za vrijeme biskupa Eufrazija slijedom ponovnog pripajanja ovog dijela Europe pod rimsku to jest bizantsku vlast. Taj sloj Eufrazijeve rekonstrukcije do dana je današnjeg ostao sačuvan, kao i neki dijelovi starijih katedrala, pa je UNESCO pristao na definiciju koju smo mi tada napisali, da je porečka katedrala najbolje sačuvana ranokršćanska katedrala na svijetu. Tako se Eufrazijana našla na popisu svjetske baštine.

– Spomenuli ste da je na ovom prostoru već dva i pol stoljeća prije Eufrazija bila dobro organizirana kršćanska zajednica, koja je dala Crkvi nekoliko svetaca mučenika. Oni su također ugrađeni u prostor Eufrazijeve bazilike?

Naš katedralni kompleks može oduševiti umjetničkim i estetskim vrijednostima, netko će ga gledati kao dio arhitektonske povijesti svijeta, kao zanimljiv urbanistički spomenik. Onaj, pak, tko ga gleda kao vjerski spomenik kršćanstva treba upamtiti da se u četvrtom stoljeću na ovom mjestu sadašnje katedrale gradi prva kršćanska crkva, koja je, vjerojatno, već onda bila katedrala i do dana današnjeg kontinuitet kršćanstva se ne prekida. Zamislite koliko je to stotina tisuća dana u kojima se svaki dan služi sveta misa, izuzev velikog petka, kolika je to koncentrirana količina vjere na jednom mjestu, bez prekida kontinuiteta. Ta je crkvena zajednica nastojala zapamtiti pojedince koji su se istaknuli kao vjernici i koji su onda bili kanonizirani kao sveci. Najvažniji je porečki svetac sveti Mauro. On je povijesna osoba zabilježena u dokumentima. Bio je jedan od prvih biskupa u Poreču. Zbog svoje svetosti, nije dokazano da je bio mučenik premda je možda podnio mučeništvo, proglašen je svetim i od devetog stoljeća redovito se svetog Maura slavi kao sveca zaštitnika porečke katedrale i biskupije. Živio je u četvrtom ili petom stoljeću. Zabilježen je u samoj katedrali na nekoliko mjesta. Njegovo je ime isklesano na jednoj kamenoj ploči, a prikazan je i na mozaiku, koji se nalazi u glavnoj apsidi, a koji je naručio sam biskup Eufrazije u šestom stoljeću. Na mozaiku je prikazan portret biskupa Maura.

– Na mjestu današnje bazilike i prije je postojala ranokršćanska građevina Predeufrazijana. Što je od nje sačuvano i ugrađeno u Eufrazijevu baziliku?

Predeufrazijanom nazivamo onu baziliku koja je postojala prije Eufrazijeve. Prije toga postojala je još sto godina starija crkvena građevina, najvjerojatnije katedrala. Ta prva koja potječe iz četvrtog stoljeća, najvjerojatnije iz vremena Teodozijevog edikta 380. – 390. godine, bila je puno jednostavnija građevina. Bila je to također bazilika podijeljena u tri različita prostora. Od nje su najpoznatiji dobro sačuvani mozaički podovi koji su i u ono vrijeme bili redoviti dio opreme kojom se pokazivala izuzetnost tog prostora.

– Što je prikazano na tim mozaicima iz prve bazilike?

Mozaici, u sva tri sloja Eufrazijane iz 4., 5. i 6. stoljeća nemaju figuralnih prikaza. Javljaju se kršćanski simboli i to najelementarniji – križ, a ostalo su ornamenti.

– Mozaik ribe je iz najranijeg vremena bazilike?

Mozaik ribe pripada sloju iz četvrtog stoljeća te prve crkve. Oko njega se od 19. st. do danas iskonstruirala jedna poprilično uvjerljiva, ali za neke stručnjake ipak dvojna priča. Taj je mozaik otkriven početkom 19. stoljeća kada se kopalo u jednoj od građevina koje su bile dograđene uz sadašnju baziliku. Kad je nađen istraživačima se učinilo da je on ugrađen, umetnut, u neki stariji mozaik. I tog su se trenutka sjetili podatka da kršćani, u ono vrijeme kad je kršćanstvo bilo zabranjeno, nisu smjeli stavljati križeve ili pisati ‘Krist’ ili se javno deklarirati kao kršćani, nego su koristili određene tajne simbole. Jedan od tih tajnih simbola je riba. Dvojno je potječe li ta riba u porečkoj katedrali iz dvorane u kojoj su se potajno, skrivajući se od policije, sastajali kršćani, pa su umjesto križa na mjestu gdje su održavali kršćanske obrede napravili ribu tako da su samo oni razumjeli o čemu se radi, ili je to nastalo u 4. st. kada je kršćanstvo bilo legalizirano i ribu se, kao usvojeni svima poznati simbol kršćanstva, stavljalo po podovima, zidovima i slikala se u mozaicima. Pretpostavlja se da je ovaj mozaik s ribom ipak nastao krajem 4. stoljeća kad se kršćani više nisu trebali skrivati jer je kršćanstvo nakon Teodozijevog edikta dominirajuće.

– Biskup Eufrazije sredinom VI. stoljeća temeljito je preuredio katedralu. Što je sve bazilika dobila preuređenjem u njegovo vrijeme?

To njegovo preuređenje je bilo skoro kao zidanje nove katedrale. Arheološka istraživanja su otkrila do koje visine je neke zidove sačuvao i što je novo napravio. Sama Eufrazijeva bazilika, trobrodna crkva koja je glavna građevina cijeloga kompleksa, u tlocrtu i donjim dijelovima zidova potpuno je preuzeta od stare iz petog stoljeća tzv. Predeufrazijane. Stavljeni su novi stupovi, novi kapiteli, otvoreni su novi prozori. Vjerojatno su stari zidovi sačuvani samo nekoliko metara, onoliko koliko su bili građevinski iskoristivi. U jednom dijelu bazilike postavljen je veliki mozaik koji u potpunosti definira taj prostor, daje joj tu jednu orijentaciju i stavlja prostorne likovne elemente u funkciju događanja u samoj bazilici to jest liturgije.

Eufrazije je preuredio baziliku ali je i u potpunosti uredio atrij, dvorište u koje uđemo prije nego li ulazimo u baziliku, izgradio je biskupski dvor i malu kapelu koja je bila mauzolej, grobna kapela, možda i za samog Eufrazija.

Svakih stotinu godina radikalno se mijenjala arhitektonska situacija porečke katedrale. Hvala Bogu, nakon Eufrazija ta je  moda, da se stalno zidaju nove katedrale na tom mjestu, prestala tako da mi danas ipak možemo vidjeti taj drevni 1600. do 1400. godina stari spomenik. Poreč nakon kasne antike postaje malo provincijsko mjesto s nekoliko stotina do možda dvije – tri tisuće stanovnika. Uvijek je, naravno, sjedište biskupa ali ti biskupi više nemaju materijalne moći da bi svoju staru katedralu popravljali. Tek u 18. stoljeću spoznata je prava vrijednost katedrale i ona se čuva takva kakva jest.

– Što osim bazilike obuhvaća ovaj ranokršćanski kompleks?

Sljedeće su građevine u ovom poprilično velikom kompleksu: eufrazijeva bazilika; atrij kao jedno poluzatvoreno polunatkriveno dvorište, mjesto gdje se okupljaju ljudi koji i ne namjeravaju uči u crkvu; krstionica koja se nalazi u osovini atrija i šesterostrana je; zvonik je sagrađen uz krstionicu i biskupova – episkopska palača. U Biskupskoj palači sačuvana je dvorana audienciae episcopalis – svečana dvorana u kojoj je biskup primao goste i iz nje upravljao dijecezom. Ova je biskupska palača jedinstvena jer je jedina u svijetu gotovo u potpunosti sačuvana.

– Brojni su i mozaici, zidni i podni, i kamene ploče s natpisima iz tog vremena. Tko i što se sve na njima nalazi i što sve možemo iz toga iščitati?

Mozaici su posebni zbog svoje skupocjenosti, zbog specifičnog odnosa prema svjetlu, po tome što reflektiraju svjetlo pa te boje vidimo življe nego što bi vidjeli naslikane slike. Još je jedna važna stvar – mozaička slika ne blijedi. Ona ostaje onakva kakvom ste je napravili. Ako mozaik svakih sto godina malo operete i počistite prašinu koja se na njemu nataložila sjajit će istim sjajem, imat će iste boje i iste osobine, kao onoga dana kad je napravljen. Sjaj se ne gubi kroz stoljeća što ima određenu simboličku vrijednost.

– U apsidi bazilike dominira lik Bogorodice s Isusom. Tu su još neki likovi?

Svi ti mozaici evociraju nam inkarnaciju – dolazak Boga na zemlju, dolazak Isusa među ljude. Bogorodica je tu prikazana kao donositeljica Krista među nas. Na mozaiku je prikazana Bogorodica u sredini kako sjedi na prijestolju, jer ona je Regina coeli – Kraljica neba. Uz nju su dva anđela kao počasna straža. Lijevo i desno od Bogorodice prikazane su dvije grupe ljudi. Na desnoj su strani tri anonimna sveca mučenika i za njih ne znamo tko su. Simbolika je da su na nebu, uz Bogorodicu, i sveci. S lijeve su pak strane osobe koje su povijesni likovi, kandidati koji bi se htjeli priključiti onima koji su na nebu. To su sv. Mauro, Eufrazije koji u rukama nosi model bazilike i poklanja je Bogorodici, pored Eufrazija je đakon Klaudije tehnički direktor izgradnje bazilike i tu je lik djeteta za koje se pretpostavlja da je netko od Eufrazijevih rođaka. Svi ovi likovi, povijesne ličnosti porečke crkve, prikazani su u u trenutku donacije, oni su sagradili i uručuju Bogorodici crkvu koju su napravili.

Eufrazijeva bazilika jedino je mjesto na svijetu gdje se može posjetiti kompleks, vidjeti, doživjeti i rekonstruirati način funkcioniranja jedne katedrale prije 1500 godina. Mislim da je jako malo ljudi koji su posjetili Eufrazijanu i izašli iz nje nezadovoljni i ne impresionirani.

„Dobri Bože, tvoj je Sin svojim učenicima rekao: “Vi ste sol zemlje! Vi ste svjetlost svijeta!” Molimo te da po primjeru i zagovoru našeg zaštitnika svetog Maura, biskupa i mučenika, povratiš istinski smisao i evanđeosko svjetlo našem kršćanskom životu. Blagoslovi našu molitvu, naš rad, naše žrtve i naša nadanja…”

Ovim ulomkom iz molitve svetom Mauru zaštitniku Porečke biskupije potičemo vas da posjetite Kulturni biser Hrvatske, Eufrazijevu baziliku.