Danas Crkva slavi svetog Saturnina, ranokršćanskog biskupa i mučenika. Papa Fabijan poslao je Saturnina oko 245. godine iz Rima u Galiju kako bi ondje propovijedao Evanđelje. Drugi su već prije njega ondje propovijedali i postigli dobre rezultate, tako da u svojoj zadaći nije kretao od početka, nego je nastavio graditi na temeljima svojih prethodnika, poput svetog Trofima, prvog biskupa Arlesa.

Oko 250. godine Saturnin je svoje biskupsko sjedište konačno smjestio u grad Toulouse. Ondje je svojim propovijedima i čudima obratio na kršćanstvo velik broj pogana. To je sve što o njemu znamo do trenutka kad je podnio mučeništvo, o kojemu doznajemo u spisu koje je o tom događaju napisao nepoznati autor pedesetak godina nakon njegove smrti. Prema ovome djelu, Saturnin je svoje vjerničko stado okupljao u maloj crkvici blizu glavnog poganskog hrama u gradu.

U tome su hramu davana proročanstva, ali kažu da je đavao koji je ta proročanstva šaptao poganskim svećenicima svaki put zanijemio kada bi svetac prolazio pored hrama. Rasrđeni, svećenici su ga jednoga dana uhvatili i uvukli u hram. Od njega su zahtijevali da se njihovim božanstvima, za uvrede koje im nanosi, oduži prinosom žrtve ili da se rastane od života. Saturnin je odvratio da se on klanja samo pravome Bogu i da su njihovi bogovi zapravo demoni.

Na to su se pogani strašno rasrdili, istukli ga i noge mu privezali za divljeg bika koji je bio u hramu spreman za žrtvovanje. Potom su ga potjerali niz brijeg, a u tome trku Saturninu se razbila lubanja. Bik je nastavio trčati te su od Saturninova tijela ostali samo dijelovi, koje su neke pobožne žene prikupile i sakrile u neki jarak. Kad su kršćani konačno dobili slobodu ispovijedanja svoje vjere, na tome je mjestu sagrađena mala kapela, a kasnije i velebna crkva, posvećena svecu. Mučeništvo svetoga Saturnina po svoj se prilici dogodilo 257. godine, za vladavine cara Valerijana.