Svjetski dan prijevremeno rođene djece obilježava se 17. studenog. U emisiji Hrvatskog katoličkog radija Argumenti stoga se u utorak govorilo o svemu onome s čime se susreću i s čime se bore prijevremeno rođena djeca, od milja zvani palčići, ali i njihovi roditelji. Gosti Argumenata bili su doc. dr. sc. Mirta Starčević, pročelnica Zavoda za neonatologiju Klinike za ženske bolesti i porode, KBC Zagreb, Željka Vučko, predsjednica Kluba roditelja nedonoščadi „Palčići“ i Franjo Adanić, otac troje nedonoščadi.
U cijelom svijetu, jedno od deset djece rodi se prije vremena. U Hrvatskoj je to više od 2600 djece godišnje, odnosno sedmero svakoga dana. Budući da se rađaju nezrela, ovoj djeci je, da bi preživjela, neophodna podrška specifičnih medicinskih uređaja te velika stručnost i posvećenost visokoobrazovanih medicinskih djelatnika. Usprkos tome, posljedice prijevremenog rođenja mogu biti ozbiljne i trajne, a prijevremeno rođenje je vodeći uzrok smrtnosti djece mlađe od jedne godine i drugi vodeći uzrok smrtnosti djece mlađe od pet godina. Svake godine, zbog prijevremenog rođenja, u svijetu umire milijun djece.
Prijevremeno rođenom djecom smatraju se sva djeca rođena prije navršenog 37. tjedna trudnoće, rekla je doc. dr. sc. Mirta Starčević, pročelnica Zavoda za neonatologiju Klinike za ženske bolesti i porode, KBC Zagreb. “Različitosti su s obzirom na svaki gestacijski tjedan prilično izražene. Zbog toga se nedonoščad dijeli u nekoliko kategorija: kasna nedonoščad – djeca rođena od 34. do 37. tjedan trudnoće, umjereno prijevremeno rođena djeca – rođena od 32. do 34. tjedna, vrlo prijevremeno rođena djeca – rođena od 28. do 32. tjedna i ekstremno prijevremeno rođena djeca – rođena od 22. do 28. tjedna trudnoće”, objasnila je doc. dr. sc. Starčević. Osvrćući se na slučaj najmanje bebe na svijetu, djevojčice iz Kalifornije rođene u 23. tjednu trudnoće sa samo 250 grama, pročelnica Zavoda za neonatologiju u Petrovoj naglašava kako je to izuzetan uspjeh tamošnjeg medicinskog tima. Daleko je još od toga da takva djeca mogu preživjeti, kaže.
Prije tridesetak godina su i djeca rođena u 30. ili 31. tjednu trudnoće umirala. Danas su te granice preživljavanja pomaknute s 32 na 28 tjedana
“Medicina je jako napredovala. Prije tridesetak godina su i djeca rođena u 30. ili 31. tjednu trudnoće umirala. Danas su te granice preživljavanja pomaknute s 32 na 28 tjedana, u razvijenijim medicinskim sustavima u kojima je neonatološka skrb na višem nivou te su granice pomaknute i na 26 tjedana trudnoće. Ne samo preživljavanja već i minimalnog rizika trajnih posljedica. Ispod tih 28 tjedana smo već u gestacijskim tjednima u kojima je realnije očekivati i smrtni ishod djeteta ili moguće trajne posljedice”, istaknula je doc. dr. sc. Starčević.
Predsjednica Kluba roditelja nedonoščadi Palčići Željka Vučko naglasila je kako su na današnji dan, 17. studenog, prije 11 godina, najavili osnivanje udruge, a već nakon nekoliko mjeseci, skupina roditelja koji su imali iskustvo prijevremenog poroda, dijelili su svoju muku, nemoć i strahove. “Shvatili smo da oni koji skrbe za našu djecu medicinski, bore se za njihov život posljednjim atomom snage, ne mogu naći vrijeme za nas roditelje i naših bezbroj pitanja i bezbroj strahova”, kaže Vučko i naglašava da su roditelji to razumjeli. Zato su odlučili osnovati Klub roditelja nedonoščadi Palčići u kojem su roditelji palčića koji su sve to prošli i koji mogu roditeljima pomoći savjetom i utjehom.
Cijela Hrvatska je živjela za palčiće, ljudi su odvajali ono svoje najdragocjenije da bi pomogli palčićima. Nikada im nećemo moći dovoljno zahvaliti
Uz potporu roditeljima i zdravstvenim djelatnicima, udruga i humanitarno djeluje, iza njih su dvije velike akcije, “Palčić gore” u kojoj su prikupljenim donacijama 30 hrvatskih bolnica opremili opremom potrebnom u liječenju i skrbi o prijevremeno rođenoj novorođenčadi. Druga akcija, ovogodišnja “Vratimo Palčiće u Petrovu” prikupila je novac i opremila Petrovu, Merkur, a akcija se nastavila i proširila te obuhvatila gotovo 30 hrvatskih rodilišta. Akcija je završila 22. kolovoza ove godine, a građani cijele Hrvatske su ponovno pokazali svoje veliko srce, spremno pomoći svakom palčiću u Hrvatskoj. “Cijela Hrvatska je živjela za palčiće, ljudi su odvajali ono svoje najdragocjenije da bi pomogli palčićima. Nikada im nećemo moći dovoljno zahvaliti”, naglasila je Vučko.
Bernard je imao 654 grama, Benjamin 900, a Dominik 920 grama. “Kad sam ih prvi put vidio, rekao sam u sebi da je nemoguće da tako mali mogu preživjeti”
Franjo Adanić, otac prijevremeno rođenih trojki, inače otac osmero djece, s devetim djetetom na putu, posvjedočio je da su trojica njegovih sinova rođeni u nepunom 27. tjednu trudnoće (26+6). Bernard je imao 654 grama, Benjamin 900, a Dominik 920 grama. “Kad sam ih prvi put vidio, rekao sam u sebi da je nemoguće da tako mali mogu preživjeti. Bili su dugački 33 centimetra. Počela je borba. Benjamin je šest mjeseci bio u Petrovoj, preživio i sepsu i svašta, ali se uspio izvući bez operacije, jedino se nije naučio hraniti”, rekao je Adanić. Kaže kako su se s Dominikom već oprostili jer su im u bolnici rekli da neće preživjeti. Prebačen je na Rebro, kao i Bernard. Pluća nisu bila razvijena i bio je spojen šest mjeseci na respirator. Pluća se, nažalost, nisu razvila, i nakon šest i pol mjeseci života Bernard je izgubio životnu bitku. Dominik se nakon brojnih bitki s krvarenjima, puknućem crijeva… izborio za život.
Benjamin je opet završio u bolnici, da ga pokušaju naučiti hraniti na bočicu, Dominik je dobio temperaturu i hospitaliziran je s dijagnozom teške upale pluća, a Bernard je preminuo
Kad su Benjamin i Dominik izašli iz bolnice, bio je to najteži mjesec u životu, svjedoči Adanić. “U to vrijeme Benjamin je opet završio u bolnici, da ga pokušaju naučiti hraniti na bočicu, Dominik je dobio temperaturu i hospitaliziran je s dijagnozom teške upale pluća, a Bernard je preminuo”, rekao je Adanić. Kaže da se nakon toga Dominik više nije vraćao u bolnicu, uspješno se razvijao. Benjamina su pustili iz bolnice, nakon mjesec dana kod kuće je naučio jesti iz bočice pa su mu konačno maknuli sondu. Obojica su danas petogodišnjaci. Djetinjstvo im je bilo obilježeno odlascima različitim liječnicima, ali što su stariji, sve rjeđe. Kroz cijelo to vrijeme, a posebno u najtežim trenucima, najviše ih je kao obitelj nosila molitvena zajednica i podrška crkvene zajednice.
Cijelu emisiju poslušajte i pogledajte ovdje: