Sveti Martin bio je vojnik Rimskog carstva tijekom 4. stoljeća koji je služio u Galiji (današnjoj Francuskoj). U početku je bio poganin, ali nakon čudesnog susreta s Kristom u obliku prosjaka krstio se i postao kršćanin, javlja Aleteia.

Ono što je mnogima izvanredno (a što je ujedno i razlog zašto je zaštitnik vojnika) jest to što prvo vrijeme dok je bio kršten nije napustio vojsku. Nastavio je služiti nekoliko godina, predstavljajući primjer svetosti među svojim suborcima.

Prema biografiji s početka 20. stoljeća u “Priči o svetom Martinu od Toursa”, sveti je Martin propovijedao više primjerom nego riječima:

“Tako je naš svetac ostao u vojsci spokojno radeći svoje dodijeljeno djelo u nježnosti, krotkosti i ljubaznosti prema svima, ne propovijedajući, ne brinući druge ljude da postanu kršćani, ne trudeći se za obraćenje ljudi pod sobom, već ostavljajući njihove duše i njegove vlastite duša Kristu. ‘To je Njegova stvar; ako ih želi, može im se prikazati kao i meni.’ Ali premda se nije bavio prozelitiziranjem poput vatrenog brenda, vodio je duše prema nebu. Da iskoristimo otrcanu floskulu: ‘Primjer je bolji od propisa’.”

Međutim, došlo je i do točke kada je sveti Martin želio više vremena posvetiti Bogu, postavši “Kristov vojnik”, služeći isključivo u toj vojsci.

“Tako je Martin nekoliko godina nastavio služiti Cezaru, ali 341. godine stiglo je prihvatljivo vrijeme da se on odrekne Cezareve službe i postane u očima svih ljudi, i riječima i djelima, i srcem i srcem duša, vojnik Raspetog.”

Sveti je Martin je prije jedne bitke izrazio želju da više ne služi Cezaru.

“Uoči očekivanog susreta, prema drevnom običaju, Konstantin je podijelio vojnicima dodatnu plaću, nazvanu donatium. Kad je Martin napredovao, on je apsolutno odbio uzeti novac od platitelja i, hodajući ravno do princa, rekao je na svoj spokojan način: ‘Zdravo, Cezare, u prošlosti sam se borio za tebe, ali ubuduće ću se boriti samo za Krista; dakle, neću uzeti Vaš novac. Od ovog sam trenutka Kristov vojnik i ne mogu proliti krv Njegove djece.”

Bio je spreman ući u bitku bez ikakvog oružja, ali mir je sklopljen prije nego što je bitka ikad započela. Njegova je vojna karijera bila završena i do kraja života sveti je Martin posvetio svo svoje vrijeme i energiju u duhovnom ratovanju, čineći čuda i boreći se protiv vraga.

“Njegov nas primjer podsjeća na to da nas ponekad Bog poziva da kao kršćanin ostanemo na svom položaju, donoseći svoje svjetlo drugima. Istodobno nas može pozvati u prisniji odnos i želje da uđemo u njegovu punu uslugu.”