Danas je spomendan posvete Lateranske bazilike Presvetog Spasitelja ili sv. Ivana na Lateranu, papine katedrale. Tu baziliku nazivaju ‘glavom i majkom’ svih crkava u Rimu i katoličkom svijetu. Od apostolskih vremena osjećala se potreba za mjestima na kojima će se zajednica okupljati na molitvu, slušanje Božje riječi i na slavljenje Euharistije, odnosno potreba za gradnjom crkava. Ta potreba traje kroz cijelu crkvenu povijest, sve do današnjih dana. Božjem su narodu crkveni prostori potrebni da u njima ostvaruje svoje zajedništvo u Kristu, jer je Crkva po svojoj biti zajednica koja se neprestano okuplja oko oltara, slaveći uspomenu na Kristovu muku, smrt i uskrsnuće.

Kad je Milanskim reskriptom 313. godine zajamčena sloboda ispovijedanja vjere u Krista Gospodina, u kršćanskom su se svijetu počele graditi crkve. Lateransku baziliku dao je sagraditi papa Melkijad na zemljištu koje je za tu svrhu, pokraj do tada carske Lateranske palače, darovao car Konstantin. Bazilika je nekoliko puta rušena i opet građena. U palači pokraj bazilike održano je pet općih sabora koji se, prema mjestu održavanja, zovu lateranski. Uz nju je izgrađena i palača koja je bila sjedište papa sve dok u srednjem vijeku nisu tijekom tzv. Avinjonskog sužanjstva prešli u francuski Avignon. Za hrvatski narod ta crkva ima i posebno značenje jer je u njezinoj krstionici papa Ivan IV. podigao kapelu Solinskim mučenicima, o čemu svjedoči mozaik na podu krstionice.