O dostojanstvenom umiranju, temi eutanazije, palijative te hospicija bilo je riječi u „Argumentima“ urednika Ivana Taševa u utorak 3. studenoga, a stručnjaci iz područja medicine, socijalnoga rada te predstavnici Crkve govorili su kako poboljšati kvalitetu života bolesnika i njihovih obitelji kada su suočeni sa smrtonosnom bolešću te zašto je sustavna i organizirana palijativna skrb najsnažniji argument protiv eutanazije.
Prepoznati palijativnoga bolesnika
Lidija
Fumić Dunkić
Anesteziologinja u KBC-u Sestre milosrdnice i docentica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu dr. Lidija Fumić Dunkić, među ostalim, je kazala: „Zemlje koje su sve bolje i bolje razvile palijativnu skrb kao sveobuhvatnu pomoć s kontrolom fizičkim simptoma, poštujući i brinući i o duhovnih, psihološkim i socijalnim aspektima, sve manje i manje ima zahtjeva za eutanazijom“, kazala je dr. Fumić Dunkić istaknuvši da se ljudi boje patnje, a ne toliko boli i simptoma.
Pojasnila je i što točno podrazumijeva palijativna skrb. „U Zagrebu je razvijen sustav palijativne skrbi, na primarnoj razini postoje koordinatori koji su pri domovima zdravlja, mobilni palijativni timovi koji odlaze u kuću bolesnika, posudionice pomagala, njegu u kući. Bitno je da se u sustavu prepozna palijativnoga bolesnika. Ponekad je teško da bolesnici ne dođu na pravo mjesto i ne budu adekvatno zbrinuti, no sustav napreduje. „U Hrvatskoj se palijativa razvija u posljednjih desetak godina kao mreža. Rastemo i razvijamo se, ali došli smo do značajne razine“, kazala je Fumić Dunkić i istaknula da je potreba za palijativnim kapacitetima 80 do 100 palijativnih kreveta na milijun stanovnika.
Pandemija „otežala“ proces žalovanja
Olivera Kapetanović
Da je obitelj najveći partner u pružanju palijativne skrbi, istaknula je socijalna radnica iz udruge „La Verna“ Olivera Kapetanović ukazavši kako je pandemija koronavirusa dovela do toga da članovi obitelji nisu mogli biti posljednje dane života sa svojim najmilijima.
„To je onda u procesu žalovanja dovelo do dodatnih komplikacija, a u našem savjetovalištu pružamo individualnu podršku i grupnu podršku takvim osobama“, kazala je Kapetanović koja ističe važnost ujednačavanje palijativne skrbi i komunikacije prema javnosti na koji se način do palijativne skrbi može doći. I ona sudjeluje u radu povjerenstvu za izradu novoga Nacionalnoga programa i strategije palijativne skrbi za koji očekuje će dati smjernice za daljnji razvoj. Iznijela je informaciju da u udruzi „La Verna“ kreću s edukacijom za volontere koja će ove godine biti on-line, pa će moći sudjelovati zainteresirani i izvan Zagreba, kao i on-line grupu podrške oboljelima i članovima obitelji.
Svaki je ljudski život vrijedan
U emisiju se uključila i s. Daniela Orbanić iz riječkoga hospicija „Marija Kozulić“.
„Mi smo tu da bolesnicima u terminalnoj fazi bolesti pružimo ono najbolje, da im ublažimo bol, da učinimo najbolje što možemo za tu osobu – duhovno i materijalno, da im olakšamo zadnje dane i zadnje sate da smo kraj njih.“
Gost „Argumenata“ bio je i dubrovački biskup Mate Uzinić koji je pojasnio zašto se Crkva protivi eutanaziji rekavši da joj je zadaća prenositi zdravi nauk, tumačiti Božji zakon iz kojeg izvire i naravni zakon.
„Crkva smatra dužnošću ponavljati da je ljudski život vrijedan, da ga je vrijedno živjeti u svim njegovim fazama bez obzira na naše sposobnosti koje u tome trenutku imamo“, rekao je dubrovački biskup Uzinić.