Vjeroučiteljica je vikend provela u razmišljanju što bi to moglo biti. Ni približno nije mogla naslutiti koji je povod javljanja te majke i razlog njihovog susreta.

A onda, kad se dogodilo… suze i ganuće vjeroučiteljice, jedno od snažnijih u njenom radu. Majka joj je uručila poklon paket, s molbom vjeroučiteljici koju djeca u toj školi od milja zovu ‘Vjero’, da ga otvori u skrovitosti i školarcima, djeci koja s njenom kćeri idu u razred, ne otkrije tajnog pošiljatelja.

U paketu se nalazilo pisamce majke sljedećeg sadržaja:

Draga vjeroučiteljice, Vjero!

Danas je N.N. (ime kćeri te majke) inzistirala da ode u školu noseći ogrlicu oko vrata, krunicu. Dopustila sam joj jer joj se to jako sviđa, a nedavno sam joj i nešto više počela pričati o krunici. Pročitah na jednom portalu o akciji u kojoj milijun djece isti vikend, 18. i 19. listopada mole krunicu za poboljšanje ovoga svijeta. Ne znam da li uključiti i našu djecu u to?

Budući da se N.N. (ime kćeri) toliko sviđa krunica, a da možda očuvam tu lijepu naklonost, kupila sam male krunice s jednom deseticom, narančaste i zelene boje. Rado bih da ih date blagosloviti pa ih podijelite djeci sljedeći put. U kutiji ima koji slatkiš za Vas i Vaše ukućane. Jedino bih imala molbu. Recite da su krunice od anonimnog darivatelja. Nemojte reći da su od mene. Zato Vam i dajem ovako skrivečki, da svi ne vide.

Hvala Vam na trudu, dobroj volji, na svim dobročinstvima za dušu i tijelo kojim ste dosad, a i ubuduće, obasipali svu Vašu školsku dječicu. Srdačan pozdrav. Mama N.N.

Nedostaju riječi za opisati koliko je vjeroučiteljica bila dirnuta i iznenađena tom plemenitom gestom majke koja suosjeća s potrebama djece i molitvom koja slavi Gospu i Isusa od strane najmlađih. Ta majka nije mislila samo na svoje dijete i osobnu molitvu sa svojom kćeri, nego je toj akciji poželjela dati duhovna krila uključivanjem cijelog razreda, da se molitva što više proširi i svijetu daruje što više dobra po prinosu malih molitelja.

Zatim, vjeroučiteljičin osjećaj divljenja da jedna majka toliko prati i potiče, pomaže duhovni razvoj svoga djeteta u nižem razredu osnovne škole, i to tako snažno baš u odnosu s Majkom Marijom i u upoznavanju pobožnosti krunice.

Vjeroučiteljicu je osobito ‘pokosila’ formulacija i želja majke koju je izrazila riječima i željom da svojoj kćeri „očuva tu lijepu naklonost“, misleći pritom na krunicu.

Krunica kao naklonost!? Kada smo to čuli, na taj način izrekli, pomislili – da nam krunica postane tolika i takva svojina, dio naše osobnosti – naklonost…

Krunice / Foto: Privatni arhiv

Zatim, osjećaj vlastite ‘posramljenosti’ da ta ideja nije pala na pamet njoj, vjeroučiteljici, koju zbog njenog predanog i inače idejno maštovitog rada, djeca toliko vole, a dnevno joj iskazuju ljubav kakvu valjda, u toliko bogatim vizualima – šarenim crtežima, ni vlastito dijete ne iskazuje rođenoj majci.

U moru toga što od djece koju poučava čuje i koliko dražesne, nevine ljubavi primi, napomenimo samo kako joj je jedno dijete jednom na kraju sata prišlo i prišapnulo: „Vjero, ja bih s Vama išao Vašoj kući“. Zamislimo pozadinu, dubinu toga poriva i te želje djeteta… Što je sve, koliko topline, ljubavi i sigurnosti primio od vjeroučiteljice, da ga je srce povuklo otići s njom i u njen obiteljski dom.

Foto: Privatni arhiv

Zatim, vizualizacija vjeroučiteljice toga procesa majke… što je sve ta majka učinila da ostvari taj poticaj kojega je osjetila: odlazak u grad kupiti krunice, spakirati to, napisati pisamce, poželjeti slatkišima darovati i djecu vjeroučiteljice i sve to s molbom da bude – od anonimnog darivatelja.

Vjeroučiteljica je u nedjelju svećeniku franjevcu dala te desetice krunice na blagoslov. Djeci u razredu koji pohađa kćer te majke objasnila je o čemu se radi u molitvenom projektu koji grli cijeli svijet, pod nazivom “Milijun djece moli krunicu”. Radost i prijem djece su neopisivi.

Djeci u razredu rekla je da im te krunice „daruje jedna dobra teta“.

Mudro, nije rekla „jedna mama“, jer niti kćer te majke darovatelja, koja pohađa taj razred, ne zna da je ideja za to divno djelo potekla od njene majke koja „želi očuvati naklonost“ svoje malene kćeri u ljubavi prema krunici.

Kćer to, zasada i do daljnjega, neće ni saznati, osim možda, jednoga dana…

Foto: Privatni arhiv

Ako ta pobožna i produhovljena majka svojoj tada narasloj, velikoj kćeri, koju odgaja u oslanjanju na Krista i Gospu, prozbori: „Sjećaš li se onih zelenih i narančastih krunica u tvom x razredu osnovne škole? I one jedne tete koja je htjela da svi u razredu budete dio milijuna djece koji mole krunicu za svijet? To sam bila ja. Tvoja mama“.

Možda će tako biti, jednog dana. A možda i neće.

Ono što će sigurno biti – djeca iz toga razreda u svojim obiteljima će moliti krunicu u nedjelju, 18. listopada, oko 15,00 sati. Svi zajedno povezani u molitvi, prebirući svojim malim prstima po zelenoj desetici, boji koja je simbol vitalnosti i života, tradicionalnoj boji mira. I po desetici narančaste boje koja pruža osjećaj topline, simbol je žetve, snage i izdržljivosti.

I majčin nadahnuti izbor tih boja krunice sabire u sebi sve te poruke koje krase taj čin majke i djelo molitve koje će djeca učiniti – za blagoslov svijeta. U kojemu smo svi pozvani spoznati što znači Isusova riječ: „Ako ne budete kao djeca…“

Foto: Privatni arhiv

Nije kasno da se i vi, dragi roditelji i vjeroučitelji, priključite sa svojom dječicom u tu molitvu krunice u nedjelju 18. (u obitelji) i u ponedjeljak 19. listopada (moguće u školi).

Uz ovaj tekst prilažemo i crteže djece osmoškolaca koje ta djeca daruju toj svojoj vjeroučiteljici u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi.

I da. Ta je majka rekla vjeroučiteljici kako njena kćer kući puno i s radošću priča o tome što sve uče na satu vjeronauka i kako se vjeroučiteljica prema djeci ophodi.

Majka je pritom zahvalno istaknula: „Ono što ste Vi mojoj kćeri u prijenosu vjere, i koliko joj značite, to je meni u mom djetinjstvu bila i značila moja časna“. 

Foto: Privatni arhiv

Ta je vjeroučiteljica veliki širitelj božanske radosti među djecom. Prema kazivanju jednog roditelja, njihovo dijete dok se kući kupa u kadi, srca punog radosti pjeva duhovne pjesme koje s vjeroučiteljicom pjevaju u školi. Svojim ukućanima dijete pjeva i dirigira pjesmu u aranžmanu točnom, s intonativnim povisilicama i naglascima, kako zborski pjevaju i u razredu: Slavu tvog imena, vikat ću sa krovova. Jer ja sam tvoj. Ja sam tvoj!

Foto: Privatni arhiv

Više o toj molitvenoj kampanji pročitajte ovdje: