Najstarije Lauretanske litanije imale su 44 zaziva. Prva tri su iz Litanija Svih svetih, 10 ih je upravljeno Mariji kao Majci, šest kao djevici, u 13 je zazivâ označena svetopisamskim i otačkim simbolima, u 4 se moli njezina milosrdna pomoć, a u 8 se zaziva kao Kraljica. U Loretu ih je g. 1558. čuo sv. Petar Kanizije (†1597.) i objavio ih u molitvenom priručniku Manuale catholicorum (Ingolstadt, 1587.) te time doprinio njihovu širenju. Izvornik im je pročišćen, neki dijelovi su izostavljeni, a neki preuređeni i usklađeni, pa su ostale u uporabi do danas. Objavljeno je na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina, 20. lipnja 2020., da su obogaćene trima novim zazivima. Prvi, Majko milosrđa, treba umetnuti nakon zaziva Majko Crkve, drugi, Majko nade, nakon Majko Božje milosti i treći, Potporo selilaca, nakon zaziva Utočište grješnika.

Novi nazivi

Pojava protestantizma potiče i na obnovu bogoslužja, što se odražava i na litanijama. Za moljenje Lauretanskih litanija Siksto V. (†1590.) udijelio je 11. srpnja 1587. bosonogim karmelićanima poseban oprost. Time te litanije stječu prednost pred ostalima, što potiče i njihovo širenje. Uporabu postojećih Gospinih litanija i sastavljanje novih zabranio je 6. rujna 1601. Klement VIII. (†1605.) te odredio da se Lauretanske litanije mole u javnim pobožnostima u Zapadnoj Crkvi. Otada se pod nazivom Gospine litanije podrazumijevaju jedino one, a unošenje izmjena u njima pridržano je g. 1631. Svetom zboru za obrede.

Pojedine redovničke zajednice marijanskog nadahnuća usvajaju malo-pomalo Lauretanske litanije, a za njima i ostale. Ulaze g. 1874. i u Rimski obrednik, a time u uporabu u čitavoj Crkvi, koja bez prestanka nailazi na kušnje i nevolje, što se odražava i u pobožnosti. Tako su s vremenom i Lauretanske litanije obogaćivane novim zazivima, koji su odraz posebnih stanja i povijesnih zbivanja. Zaziv Pomoćnice kršćana umetnut je tako spontano za Pija V. (†1572.) nakon bitke kraj Lepanta 5. listopada 1571. Zaziv Kraljice bez grijeha začeta dopustio je Grgur XIV. (†1846.), a na cijelu Crkvu proširio g. 1854. Pio IX. (†1878.). Leon XIII. (†1903.) unio je zazive Kraljice svete krunice 10. prosinca 1883. i Majko dobrog savjeta 22. travnja 1903. Benedikt XV. (†1922.) unio je zaziv Kraljice mira 5. svibnja 1917., a Pio XII. (†1958.) Kraljice na nebo uznesena 31. listopada 1950. Ivan Pavao II. (†2005.) unio je zaziv Majko Crkve 15. ožujka 1980. i Kraljice obitelji 31. prosinca 1995., a Franjo zazive Majko milosrđa, Majko nade i Potporo selilaca 20. lipnja 2020. Tako danas Lauretanske litanije imaju 54 zaziva raspoređena u 6 skupina: prva tri su iz Litanija Svih svetih, 14 ih je upućeno Majci, 6 Djevici, 13 Gospi biblijskim i otačkim simbolima, 5 u kojima se moli njezina milosrdna pomoć i 13 upravljenih Kraljici. Završavaju prošnjom Jaganjče Božji sa zazivom i molitvom. Usprkos nekim nedostatcima, one su remek-djelo pučke molitve, pa ih narod Božji rado koristi.

Naše doba

Pojedinim narodima, biskupijama i redovničkim zajednicama dopušteno je u Litanije uvrstiti i svoje zazive. Radi se o pojedinim Gospinim naslovima ili vidu poslanja koje ti posebno slave. Tako je Klement XIII. (†1769.) podanicima španjolske krune 12. rujna 1767. dopustio zaziv Majko bezgrješna, a slično je omogućen karmelićanima zaziv Kraljice karmelićana, franjevcima Kraljice Franjevačkog reda…

Ponovni procvat marijanske pobožnosti u 19. st. stvara nove litanije. Na temelju Svetog pisma, otačkih tekstova i bogoslužja, Paul Sauceret g. 1846. sastavlja 74 litanijska obrasca. Među redovnicima Slugama Marijinim nastaju g. 1888. Litanije Gospe Žalosne, a sv. Ivanu Eudesu (†1680.) pripisuju auktorstvo Litanija prečistog Srca Marijina. Te i još neke novonastale litanije ostale su za privatnu pobožnost.

Foto: Armin Durgut/PIXSELL

Pavao VI. (†1978.) potiče g. 1974. na obnovu starih oblika pobožnih vježbi i čašćenja bl. Djevice. Uz Trsatske litanije u nas su se tako ponovno pojavile još neke, a 25. ožujka 1981. odobrene su Litanije Marije Kraljice za obred krunjenja Gospinih likova. Umjesto stvaranja novih obrazaca, crkveno vodstvo potiče radije na uzimanje nekih starih ili novih koji se koriste u mjesnim Crkvama ili redovničkim ustanovama, a poznate su po ustrojbenoj strogosti i ljepoti svojih zaziva. U njima vidi zaseban bogoštovni čin, procesijsku pjesmu, dio slavlja Božje riječi ili drugih bogoštovnih oblika.

Litanijski zazivi u molitelju žele pobuditi divljenje i ljubav, pomoći mu u promatranju Marijina lika i udjela u otajstvu i povijesti ljudskog spasenja, a tako i u što uspješnijem njezinu nasljedovanju.

(tekst je objavljen uz dopuštenje uredništva časopisa „Marija” i vrijedi isključivo za portal www.hkm.hr, autor teksta je Kamenko Jolić)