Katolička psihologinja Chantal Leger za portal Catholic Psych promišlja o priči dviju sestara – Marte i Marije, iz Lukina evanđelja te što nas ta priča uči o svakodnevnim brigama i stresu. Naglašava kako ne govori o dijagnosticiranim anksioznim poremećajima, već o uobičajenoj ljudskoj sklonosti stresu i brizi.

Kako piše, Marta i Marije su dvije sestre koji na Isusovo prisustvo u svom domu odgovaraju na dva različita načina. Marija sjedi pored njegovih nogu i pozorno sluša, odmarajući u njegovom prisustvu. Marta, pak, opterećena služenjem, kaže Isusu: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne”. (Lk 10, 40).

To bi značilo da u doslovnome prijevodu, brinuti se znači “biti podijeljen u dijelove”, odnosno “biti razdijeljen”.

Evanđelist Luka ovdje koristi riječ “mérimnas” kada Isus odgovara Marti: “Marta, Marta! Brineš se [mérimnas] i uznemiruješ za mnogo” (Lk 10, 41). Korijen te riječi je grčka imenica “meris“, što znači “dio”. To bi značilo da u doslovnome prijevodu, brinuti se znači “biti podijeljen u dijelove”, odnosno “biti razdijeljen”. Isto tako, Isus dvaput ponavlja njeno ime, kao da je njeno srce i njen um podijeljen zbog mnoštva zadataka.

Kada smo zabrinuti, to je upravo kao da smo razdijeljeni: Isus ovo prepoznaje u Marti te donosi mir u njen zaposlen život. Isus nastavlja govoreći, “jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti” (Lk 10, 42). Objašnjava kako je Marija izabrala bolji dio, dok se Marta uznemirila jer je nastojala upravljati svakim dijelom sebe.

Ne trebamo izbaciti prirodne, zabrinute reakcije iz naših života, to ne bi bilo dobro ni za naše zdravlje, već smo potaknuti izabrati “bolji dio”.

Što to znači? Dakle, kada smo zabrinuti, mi smo razdijeljeni. Ne trebamo izbaciti prirodne, zabrinute reakcije iz naših života, to ne bi bilo dobro ni za naše zdravlje, već smo potaknuti izabrati “bolji dio”.

Leger svjedoči kako se najviše poistovjećuje s Martom kada je domaćin nekog slavlja. Jako volim kada ljudi dođu, volim pripremati lijepe, ukusne stvari. No ponekad sam toliko opterećena detaljima da počinjem vikati naredbe svome suprugu, piše. Dio mene želi da stvari budu savršene za goste, a drugi dio mene ima veliku ljubav prema mome suprugu. Kada mu vičem, tada nisam izabrala “bolji dio”.

Ovaj nas ulomak izaziva da budemo svjesni naše “razdijeljenosti”, te nas potiče da biramo ono dobro i sveto. Pozvani smo oponašati Mariju, odmarati u Kristovoj ljubavi te naučiti kako se odnositi prema drugima i prema sebi na bolji način.