Odlučujući trenutak za poziv redovnika Družbe Isusove i bogoslova Zlatka Brauchlera bio je osjećaj čežnje za susretom s Gospodinom, koji se javio kada je prolazeći pored crkve kroz otvorena vrata vidio podignutu hostiju u svećenikovim rukama. Želja za svećeničkim pozivom nije bila prihvaćena u obitelji. Bilo je to nešto što on ne može i ne smije biti, jer je obitelj većinski protestantska. Svoj dolazak u Hrvatsku pokrajinu Družbe Isusove objašnjava riječima: „Gospodnji putevi su nama ljudima nekada neobjašnjivi!”