Budi dio naše mreže

Četiri velike bitke kršćana radi obrane od islama ne bi nikada trebale biti zaboravljene: Bitka kod Toursa i Poitiersa (732.), Obrana Beograda (1456.), Pomorska bitka kod Lepanta (1571.) i Opsada Beča ili Druga bitka kod Beča (1683.). Bile su to bitke u kojima su se kršćani u velikoj muci morali obraniti od navale islama. Sve su dobivene, premda su kršćani svakoga puta brojčano bili znatno slabiji.

/ hjb

U povodu blagdana Imena Marijina donosimo skraćeni prijevod članka o opsadi Beča. Uz Marijinu su pomoć kršćani, vođeni Božjom Providnošću, uspjeli poraziti Turke i spasiti kršćanski Zapad koji je bio ozbiljno ugrožen. Papa Inocent XI. ovaj je blagdan kao “Dan pobjede” proširio na cijelu Crkvu.

Situacija u Europi uoči dolaska Osmanlija

U ožujku 1683. godine osmanlijska je vojska s opremom i opskrbom za više od 300.000 ljudi, iz Turske krenula prema Sjeveru, predvođena velikim vezirom Kara Mustafom. Cijela Europa bila je razjedinjena, a carevom pozivu za pomoć odazvali su se tek malobrojni kneževi. Međutim, s bogatim darovima za savez protiv Turaka među prvima se uključio papa Inocent XI., potom Španjolska, Portugal i talijanski gradovi-države. Poljska je, pod kraljem Sobjeskim, s Austrijom izmijenila obećanje recipročnog pružanja pomoći.

Tijek bitke

Opsada Beča je trajala više od dva mjeseca i situacija je bila sve teža. U prvom naletu grad nije pao i četvrt milijuna Osmanlija, predvođenih velikim vezirom Kara Mustafom, poduzelo je veliku opsadu austrijske prijestolnice. Položaj Beča bio je vrlo težak, jer je za obranu imao samo dvadesetak tisuća ljudi, a bečke utvrde nisu bile spremne za dugotrajnu opsadu. Zapovjednik obrane Beča bio je grof Ernst Rüdiger von Starhemberg, pripadnik jedne od najstarijih i najuglednijih austrijskih plemićkih obitelji. Opkoljeni su se grčevito branili, očekujući spas od Poljaka i Saksonaca s kojima je Austrija već prije sklopila savez protiv Turaka.

S druge strane, Turci su vjerovali u uspjeh jer su već sredinom lipnja stigli pod Beč i silnim napadima, jurišanjima, topničkom paljbom i minama iscrpljivali obranu grada. 12. rujna 1683. činilo se da je Beč pred padom. Snage branitelja bile su na izmaku kada je, gotovo u posljednjem trenutku, na poprište bitke stigao poljski kralj Jan Sobjeski koji je zapovijedao združenim savezničkim snagama.

Misa i krunica uoči pobjedničkog pohoda

Noć uoči te subote, 12. rujna, bila je, kako izvješćuje kroničar, blaga i ugodna. U 4 sata ujutro u sakristiji crkve na Kahlenbergu papinski legat, kapucin Marko iz Aviana, slavio je svetu Misu na oltaru načinjenom od bubnjeva. Nakon ministriranja kod svete mise, kralj Jan je sebe i svoju vojsku povjerio zagovoru Djevice Marije, zazivajući njen blagoslov na sebe i svoje trupe i njenu pomoć u nadolazećoj bitki. Dižući se s koljena, glasno je rekao: “Krenimo sad na neprijatelja s potpunim povjerenjem u nebesku zaštitu i pod sigurnim zagovorom Blažene Djevice!”

Kralj Jan Sobieski / foto: commons.wikimedia.org

Stravično šištanje najavilo je juriš tisuća krilatih husara prema Osmanlijama. Turci nisu izdržali iznenadnu navalu poljske konjice i pješaka te su 13. rujna, u paničnom bijegu, napustili položaje, opsadno topništvo i šatore pune opljačkanog plijena. Izgubili su oko 20 tisuća vojnika. Veliki vezir Kara Mustafa je pobjegao u Beograd. Misleći na golem ratni plijen koji su Osmanlije u povlačenju ostavili, Jan Sobjeski je kasnije komentirao “kako je on sigurno najbliži rođak Kare Mustafe, kada mu je ovaj ostavio toliki imetak.”

Proslava pobjede i zahvala Bogu

“Dana 13. rujna ušao je poljski kralj Sobjeski u grad. Starhemberg mu je jahao ususret, a Sobjeski ga je zagrlio kao junaka i brata. U augustinskoj crkvi Sobjeski je kleknuo na molitvu, a potom zapjevao ‘Tebe Boga hvalimo’, što su svi prihvatili. Mnogi su plakali od ganuća. Prvi su put opet zazvonila sva zvona. Mnoštvo je ljubilo kraljeve ruke, čizme, ogrtač kad je izišao iz crkve. ‘Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan!’, vikali su mnogi. Bio je to jedan od najljepših dana njegova života. Velika je pobjeda izvojevana i Beč je opet postao bedem protiv barbarstva s Istoka.” (Weiß, J.B.v., Weltgeschichte, svezak 10 (1893.), str. 519)

Nakon što je poljski kralj Jan Sobjeski, pouzdavajući se upravo u Ime Marijino, sa svojom vojskom pobijedio Turke kod Beča 1683. godine, papa Inocent XI. blagdan Imena Marijina proširio je na cijelu Crkvu te odredio da se slavi u nedjelju nakon Male Gospe. Papa Pio X. fiksirao je blagdan na 12. rujna, upravo na dan kad je izvojevana pobjeda nad Turcima kod Beča.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja