„I porodi [Marija] sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“. U ovih nekoliko redaka Lukina Evanđelja krije se sav smisao Božića. Bog postaje dijete, jedan od nas, zato da nas spasi. Ali gdje se čuva kolijevka djeteta Isusa? Gdje je sve počelo?
Neki možda misle da je Sveta kolijevka još uvijek u Betlehemu, ali nije, ona je u Rimu.
U bazilici Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore) nalazi se relikvija koja se oduvijek povezivala s pobožnošću Rimljana i od najstarijih su vremena pred njom molili hodočasnici iz cijelog svijeta. To su ostaci „cunabuluma“, „svete kolijevke“, jasli u koje je, prema evanđeljima, Isus položen čim je rođen, upravo kao što izvješćuje Evanđelje po Luki.
Papa Siksto III. odlučio je 432. godine unutar prvobitne bazilike Santa Maria Maggiore dati izgraditi „špilju Isusova rođenja“ po uzoru na onu u Betlehemu. Bazilika je tada dobila ime „Santa Maria adpraesepem“, što na latinskom znači „jasle“.
Sve je to bilo predmetom pučke pobožnosti koja je mnoge vjernike, koji su se vraćali s hodočašća u Svetu zemlju, potaknula da donesu i daruju ono što se smatralo dragocjenim drvenim fragmentima slavnih jasli u kojima je ležalo Djetešce Isus. Ti se fragmenti još uvijek čuvaju u relikvijaru koji se zove Sveta kolijevka (cunabulum).
U bazilici Santa Maria Maggiore čuva se također još jedna relikvija povezana s Isusovim rođenjem: „panniculum“, komadić tkanine, velik poput ruke – koji se čuva u relikvijaru koji je darovao Pio IX. – koji prema tradiciji predstavlja dio povoja kojom je Maria povila dijete Isusa. Nekoć se tijekom božićnih blagdana Sveta kolijevka premještala u središnju lađu kako bi je vjernici mogli častiti, ali se zbog lošeg stanja očuvanih ostataka prestalo s tom praksom.