Vlč. Branimir Budinski, inače župnik zagrebačke župe Sv. Josipa radnika u Gajnicama, rekao je također da o vječnosti, Nebu – kako Raju, Paklu, Čistilištu – ne možemo govoriti izvan konteksta vremena.

Često puta znamo ćuti kako nam brzo ide vrijeme, ljudi govore da im ono curi, nemaju vremena i njihove misli nisu usmjerene na tu našu temu – a to je vječnost – nego na vremenitost.

I onda kažu: Nikada nemamo vremena, nikada dovoljno vremena, kao da je ušla u modu shvaćati vrijeme kao nešto u čemu se stvari događaju.

No, Sveto pismo kaže da će doći čas kada vremena više neće biti, a nesveto pismo našeg vremena govori da nam je vrijeme sama bit stvari – kao da nam je postalo jedno božanstvo.

Stoga je naše slušatelje vlč. Budinski pozvao da nauče živjeti svoje vrijeme – ono koje ti je dano, koje imaš, danas.

Upozorio je ujedno na opasnost da ne uđemo u jedno pomodarstvo takozvanoga modernog nauka koje drži da je svaki moralni čini, sve što učiniš, pod uvjetom vremena u kojemu živiš, a koje onda to nešto smatra moralnim ili nemoralnim.

S druge strane vječnosti posjeduje jednu istinu – i ako živiš u toj istini – ti si sretan, ti si pogodio bit, smisao svoga života, bit ćeš radostan i ispunjen u svome zvanju i poslanju, ali ako nisi bit ćeš nesretan.

Zato moramo otkriti na koji način ćeš živjeti svoju vjeru jer često puta – i u tvojoj vjeri, ili možda susretu s nekom duhovnošću, sa savjetom prijatelja ili nekom drugom religijom – susrećeš tu problematiku koja te ograničava na vrijeme i zaboravlja na vječnost.

Ona ne traži čovjeka da spasi dušu, nego da spasi svoje tijelo za vrijeme i obrće logiku istine te govori čovjeku da je istina tobože promjenjiva, da se mijenja u skladu s modom, u skladu s vremenom.

Međutim, zašto to nije tako, upitao se vlč. Budinski i pokušao odgovoriti: Danas kada pitaš čovjeka ‘što je to istina’, ‘što je istinito’ on će ti reći: Pa istinito je ono što je iskreno i istinito je ono što je točno.

Dakle, moramo biti precizni i točni kako ne bismo povrijedili istinu, ali moje pitanje za tebe je ovo: Jesi li ikada u životu bio iskreno u krivu oko nečega?

Meni se mnogo puta u životu dogodilo da sam bio iskreno u krivu u nekoj tvrdnji i o nekome govorio neke tvrdnje koje su iskrene i koje su točne.

Kasnije sam shvatio da nije mudro što sam pred trećom osobom govorio o tome čovjeku i gorko sam se kajao jer je to povrijedio naš odnos.

Za istinu je odnos nepovrediv i treba ga čuvati pod svaku cijenu.

Iskrenošću možemo i prebiti drugu osobu: ‘Došlo mi je da te ubijem – ja sam iskren bio u tome’, parafrazirao je vlč. Branimir Budinski te uz drugo nastavio kako treba tu biti oprezan.

Ne smijemo poistovjećivati istinu s iskrenošću jer inače postaje naš idol.

Postaje jedan izvor naših unutarnjih osjećaja, potreba da ti kažem ono što trebam reći u ovom trenutku, međutim što ako u tom trenutku – to što ti kažem – tebe rani, povrijedi, ubije.

Zato, premda, istina uključuje iskrenost, ne može je iscrpiti. Isto tako niti točnost.

Mi se tu često puta lomimo u ispovijedima jer nismo točno nekoj osobi nešto rekli.

No, moje pitanje je: Jesi li ti ljubio tu osobu? – rekao je urednik emisije ‘Pod križem’ koja se emitira redovito u večernjem terminu, srijedom od 20 sati, i možete je pronaći u snimci u arhivu našega radija, te na društvenim mrežama gdje emisiju emitiramo i putem videa.