Kao odraz najmračnije dimenzije naravi ranjene grijehom, veličanje nasilja i pornografija praiskonske su stvarnosti ljudskog iskustva. No, u posljednjih četvrt stoljeća poprimili su šire razmjere i postale ozbiljan društveni problem. U dobu nesretne i raširene konfuzije oko moralnih normi, komunikacije su učinile pornografiju i nasilje dostupne širokoj publici, uključujući mladež i djecu. Taj je problem nekoć bio ograničen uglavnom na bogate zemlje no sada, putem sredstava komunikacije, počinje kvariti moralne vrednote u zemljama u razvoju.

Sredstva komunikacije mogu biti stvarna sredstva jedinstva i međusobnog razumijevanja, ali, s druge strane, mogu postati prenositelji iskrivljene vizije postojanja, obitelji, religioznih i etičkih vrednota; vizije koja ne poštuje autentično dostojanstvo i određenje ljudske osobe. Posebice su, u različitim područjima svijeta, roditelji izrazili razumljivu zabrinutost zbog filmova, video-kazeta i televizijskih programa koje njihova djeca mogu gledati, snimaka koje mogu čuti i tiskovina koje mogu čitati. Oni s pravom ne žele da moralne vrijednosti usađene u obiteljskom domu podrivaju neprihvatljivi sadržaji previše lako dostupni na premnogo mjesta, često posredstvom sredstava komunikacije, navodi se u uvodnome dijelu dokumenta a zatim se progovara o pogubnim posljedicama pornografije na pojedinca, obitelj i društvo u cjelini.

Svakodnevno iskustvo potvrđeno proučavanjima provedenim u cijelom svijetu prepoznaje negativne posljedice pornografije i nasilja u masovnim medijima. Pornografijom u medijima smatra se kršenje, upotrebom audiovizualnih tehnika, prava na privatnost ljudskoga tijela u svojoj muškoj ili ženskoj naravi.

Tim se kršenjem svodi ljudsku osobu i ljudsko tijelo na anonimni objekt kojeg se zloupotrebljava zbog požude; nasilje u medijima, napose u ovom kontekstu, može biti shvaćeno kao prikazivanje – potičući najniže ljudske nagone – djelovanja koja su suprotna dostojanstvu osobe i koja prizivaju veliku fizičku snagu izvršenu na duboko nasilan i često strastven način.

Stručnjaci se katkad razilaze u mišljenju o tome kako i u kolikoj mjeri su pojedinci i skupine pogođeni tom pojavom, ali grube konture problema su jasne, definirane i uznemirujuće.

Nitko se ne može smatrati imunim na ponižavajuće posljedice pornografije i nasilja ili zaštićen od štete koje nanose oni koji djeluju pod njihovim utjecajem.

Djeca i mladi posebice su ranjivi i na poseban način izloženi tomu da postanu njihove žrtve. Pornografija i sadističko nasilje ponižavaju spolnost, izopačuju ljudske odnose, podjarmljuju pojedince, posebice žene i djecu, razaraju brak i obiteljski život, nadahnjuju antisocijalna ponašanja i oslabljuju moralno tkivo društva.

Jasno je dakle da je jedna od posljedica pornografije grijeh. Dragovoljno sudjelovanje u proizvodnji ili širenju ovih štetnih proizvoda mora biti promatrano kao ozbiljno moralno zlo. Kako pak proizvodnje i širenja ovih proizvoda ne bi moglo biti kada ne bi postojali zahtjevi tržišta, oni koji upotrebljavaju te proizvode ne nanose moralnu štetu samo sebi, nego također doprinose razvoju ove nesretne trgovine.

Neki čak zastupaju moguće postojanje povezanosti između pornografije i sadističkog nasilja; određena vrsta pornografije u svom je izričaju i u svojim sadržajima istaknuto nasilna.

Oni koji gledaju i čitaju proizvode ovog tipa, izlažu se opasnosti da unesu takve stavove i ponašanja u svoje odnose s drugima te mogu izgubiti svako poštovanje prema drugima kao dragocjenoj djeci Božjoj i braćom i sestrama jedne ljudske obitelji.

Povezanost između pornografije i sadističkog nasilja ima posebne implikacije za osobe koje pate od nekog oblika duševne bolesti.

I takozvana «soft core» pornografija može imati za posljedicu postupno gubljenje osjetljivosti, gušeći malo po malo moralni osjećaj pojedinaca i čineći ih osobno neosjetljivima na prava i dostojanstvo drugih. Pornografija, poput droge, stvara ovisnost i može dovesti pojedince do toga da traže sve uzbudljivije i perverznije «hard core» sadržaje. Mogućnost antisocijalnih ponašanja može rasti ukorak s razvojem ovog procesa.

Pornografija može potaknuti nezdrave zaokupljenosti u mašti i loša ponašanja. Kompromitira moralni razvoj osoba i zdrave i zrele odnose, posebice u braku i obiteljskom životu gdje su međusobno povjerenje, vjernost i moralni integritet u mislima i djelima od velike važnosti.

Pornografija stavlja prepreke obiteljskom karakteru autentične ljudske seksualnosti. U mjeri u kojoj se seksualnost promatra kao stalno frenetično traženje pojedinačnog zadovoljstva a ne kao izričaj trajne ljubavi u braku, pornografija se javlja kao faktor koji pridonosi podrivanju obiteljskog života u cjelini.

U najgorim slučajevima, pornografija će djelovati kao poticajno i jačajuće sredstvo, neka vrsta indirektnog suučesnika, u ponašanju opasnih seksualnih prijestupnika – zlostavljača djece, otmičara i ubojica.

Jedna od temeljnih poruka pornografije i nasilja je prezir drugih, promatranje drugih više kao objekte no kao osobe. Tako pornografija i nasilje guše nježnost i suosjećanje i mogu jačati neosjetljivost, ravnodušnost, pa čak i brutalnost.

Širenje pornografije i nasilja kroz sredstva komunikacije vrijeđa pojedince i društva i stvara hitan problem koji traži realne odgovore pojedinaca i zajednica.

Legitimno pravo na slobodno izražavanje i na slobodnu izmjenu informaciju mora se poštovati, ali se isto tako mora poštivati pravo svakoga, obitelji i društva, na privatnost, na javnu pristojnost i na zaštitu temeljnih životnih vrijednosti.

U dokumentu se progovara o sedam područja koja imaju obaveze u tome pogledu: mediji, roditelji, odgojitelji, mladi, publika, građanske vlasti i Crkva i religiozne grupe.

Posebno se apostrofira ulogu roditelja koji „moraju podvostručiti svoje napore u pružanju temeljitog i ispravnog moralnog odgoja djeci i mladima. To uključuje usađivanje zdravih stavova rema ljudskoj spolnosti utemeljenih na poštivanju dostojanstva svake osobe kao Božjeg djeteta, na kreposti čistoće i na prakticiranju samodiscipline.

Dobro uređen obiteljski život u kojem roditelji žive svoju vjeru i potpuno se posvećuju jedno drugome i vlastitoj djeci pružit će idealnu odgojnu sredinu za oblikovanje zdravih moralnih vrijednosti“. Danas se, osim toga, djecu i mlade mora učiti kako birati programe i postati dobro informirani korisnici medija.

Govoreći pak o djelovanju Crkve u suočavanju s tim izazovom ističe se kako je prvenstvena odgovornost Crkve je stalno, jasno naučavanje temeljnih moralnih istina i istina koje se tiču spolnog morala. U vremenu permisivnosti i zbunjenosti glede moralnih vrednota, glas Crkve mora biti proročki glas; to će je dovesti do toga da će je se često smatrati znakom osporavanim. Takozvana «etika» neposrednog individualnog zadovoljenja bitno se razlikuje od potpunog i cjelovitog čovjekova ostvarenju i rastu. Odgoj za obiteljski život i za odgovorno uključivanje u društveni život zahtjeva odgoj za čistoću i samodisciplinu.

Nasuprot tome, pornografija i bezobzirno nasilje mogu potamniti Božju sliku koja se odražava u svakoj osobi, oslabiti brak i obiteljski život i nanijeti ozbiljnu štetu pojedincima i samom društvu. Crkva je pozvana, gdje god je to moguće, ujediniti se s drugim crkvama, denominacijama i religioznim grupama u naučavanju i promicanju te poruke.

Osim toga mora na najbolji mogući način koristiti svoje institucije i službenike kako bi pružila odgoj i izobrazbu o korištenju sredstava masovne komunikacije i njihovoj ulozi u individualnom i društvenom životu. Posebna pažnja u ovom području morat će se posvetiti roditeljima u njihovim nastojanjima. Zato je izobrazba za medije sastavni dio odgojnih planova i programa katoličkih škola, drugih inicijativa Crkve na području odgoja i sjemeništa kao i programa odgoja i izobrazbe redovnika i redovnica i članova svjetovnih ustanova, programa stalne formacije za svećenike i župnih susreta za mlade i odrasle. Svećenici, redovnici i redovnice zauzeti u području odgoja morat će sami u korištenju, bilo pisanih bilo audiovizualnih, medija znati razlikovati dobre od loših sadržaja tako da mogu drugima u tome pružati dobar primjer, navodi se u dokumentu Papinskog vijeća za sredstva društvene komunikacije Pornografija i nasilje u sredstvima komunikacije: Pastoralni odgovor.