Ivan Tolj rođen je 1954. u Blatnici u Bosni i Hercegovini. Svojom je poezijom znatno obogatio suvremeno hrvatsko pjesništvo kršćanskoga nadahnuća. Dio njegova pjesničkog opusa inspiriran kršćanskim vrednotama čvrsto je isprepleten s hrvatskom poviješću i svjedoči duboku prožetost hrvatskog naroda s katoličkim korijenima.

‘Gospi od naših Golgota’

I.

U jednom zakutku ove Jedine

i ove Lijepe,

ne znam da li na vrhu

ili na sredini brda,

stoji nevidljivo, ali oduvijek,

i moje mjesto raskida s tijelom.

Ponad brda lebdi Križ zasađen

u Srce. Pod njim Gospoda u

nekolicina. Samo nekolicina.

Do toga brda je drugo brdo.

I drugo. I drugo… Redoslijed

do oblaka rasut zvjezdano

zakucima ove Lijepe. Ove

Jedine.

A zarana – dokasna, do sama

zapada čuju se pile i povici

drvosječa… sravnuće sa zemljom.

U podnožju brda pričaju o mladicama.

Obećanim iz daljina. Iz tuđina. Obećanim…

Sveto Drvo zarasta u Srce

i zato nema sumnje u nove

mladice. Unatoč čavlima.

Unatoč rukama što brišu život.

Unatoč koplju, sjekiri, jezi

i samrtnu strahu golgotnika.

II.

U zakucima i ove Jedine

slave se neke Pirove pobjede

i zapisuju se besmrtnim slovima

pjesme u Srcu. Toči ih vrijeme

u Beskraj. Toči…

I ništa mi nije stvarnije od tebe

križni moj svijete. Zacijeljuješ

stare rane. Svježe rane. Unatoč

jezi golgotnika ove Lijepe. Ove

Jedine…

A negdje u pritaji, u podnožju

Maslinskih gora, kuje se nova

zavjera. Siječe se Drvo i nevrijeme

raznosi jauk Stradalnikâ.

Krvavi znoj kaplje u Srce.

Moli se molitva Rastanka i

Sastanka. Konačna molitva.

Pod Drvetom Gospođa i nekolicina.

Samo nekolicina.