Nakon što je papa Franjo u Vatikanu 30. rujna 2019. godine, na spomendan sv. Jeronima, objavio apostolsko pismo u obliku motu propria Aperuit illis te time odredio: „Treća nedjelja kroz godinu neka bude posvećena slavljenju, razmišljanju i širenju Božje Riječi“, evo nas u navedenoj Nedjelji Božje Riječi. Papina je želja da se treće nedjelje kroz godinu svečano slavi u cijeloj Crkvi, kako bi se otkrilo pashalno i spasenjsko značenje Božje Riječi koja na uvijek novi način potiče izaći iz individualizma i iznova se roditi za ljubav.

Nakon što je papa Franjo u Vatikanu 30. rujna 2019. godine, na spomendan sv. Jeronima, objavio apostolsko pismo u obliku motu propria Aperuit illis te time odredio: „Treća nedjelja kroz godinu neka bude posvećena slavljenju, razmišljanju i širenju Božje Riječi“, evo nas pred spomenutu Nedjelju Božje Riječi. Papina je želja da se treće nedjelje kroz godinu svečano slavi u cijeloj Crkvi, kako bi se otkrilo pashalno i spasenjsko značenje Božje Riječi koja na uvijek novi način potiče izaći iz individualizma i iznova se roditi za ljubav.

Nakon što je papa Franjo u Vatikanu 30. rujna 2019. godine, na spomendan sv. Jeronima, objavio apostolsko pismo u obliku motu propria Aperuit illis te time odredio: „Treća nedjelja kroz godinu neka bude posvećena slavljenju, razmišljanju i širenju Božje Riječi“, evo nas pred spomenutu Nedjelju Božje Riječi. Papina je želja da se treće nedjelje kroz godinu svečano slavi u cijeloj Crkvi, kako bi se otkrilo pashalno i spasenjsko značenje Božje Riječi koja na uvijek novi način potiče izaći iz individualizma i iznova se roditi za ljubav.

Nastavljajući govor o euharistiji dolazimo do liturgije riječi, gdje Riječ prestaje biti pisana i postaje živa. Česti problem u tom dijelu je naše aktivno slušanje i memoriranje te osobito razmatranje i življenje te Riječi koju smo čuli i koja tako želi biti živa u nama.

U nastavku govora o euharistiji dolazimo do dijela koji je većini najmanje razumljiv i shvatljiv, a radi se o Zbornoj molitvi.

Papa Franjo, unutar svoje Kateheze na općoj audijenciji u srijedu, 20. prosinca 2017. napominje: "Euharistijsko slavlje, koje započinje uvodnim obredima, a zaključuje se završnim obredom, jedinstvena je, dakle, cjelina i ne može se razdvajati, ali za bolje razumijevanje pokušat ću objasniti njegove različite dijelove, od kojih svaki može dotaknuti i obuhvatiti jednu od dimenzija našeg čovještva. Nužno je poznavati te svete znakove kako bismo u punini doživjeli misu i iskusili svu njezinu ljepotu." (1)

Kada govorimo o uvodnim obredima euharistije onda mislimo na sve ono što pripada slavlju euharistije do Zborne molitve uključivo. Međutim, to ne znači da slavlje euharistije započinje s riječima: ''U ime Oca i Sina i Duha Svetoga'', već započinje znatno prije. Svakom slavlju prethodi već spomenuti predslavljenički trenutak. Taj predslavljenički trenutak može biti osobna priprava. Iako toga nismo svjesni, bez te osobne priprave nemoguće je govoriti o slavlju zajednice. Priprava nas uređuje, sređuje, priređuje, oraspoložuje i pobuđuje za zajedništvo slavlja euharistije.

Do sada iznesena mišljenja i nauk Crkve mogu svakome biti početni korak za bolje shvaćanje euharistije. Također je potrebno biti iskren prema sebi i priznati svoja dosadašnja mišljenja, kako bi sama činjenica priznanja i spoznaje priznatoga mogla otvoriti vrata za možda još potrebnijom promjenom, i svakako toliko potrebnom liturgijskom izgradnjom vjernika.

Kada govorimo o razumijevanju euharistije, tada možda nailazimo na problem neshvaćanja zbog izričaja koji nisu na pravi način shvaćani. Tako na primjer, sam termin pričest ili pričesnici shvaćamo na odveć instrumentaliziran način pri čemu ne ulazimo u etimologiju izričaja.

Vrijeme je da se vratimo Duhu Svetomu, jer upravo ''Duh Sveti ima odlučujuću ulogu u razvoju liturgijskog oblika i u produbljivanju Božanskih otajstava. Branitelj, prvi dar vjernicima, koji je na djelu već kod stvaranja, u punini je prisutan u svakoj etapi života utjelovljene Riječi: odista, Isus Krist je začet od Marije Djevice po Duhu Svetom; na početku svog javnog djelovanja, na obalama Jordana, Isus vidi gdje na njega silazi Duh u tjelesnom obličju, poput goluba; u istom Isusu Duh djeluje, govori i kliče; upravo u Duhu Isus može prinijeti sama sebe.