Dođi Duše sveti… samo Ti možeš preobraziti sve kameno u meni. Da li je poput zemlje na kojoj ima mnogo trnja… trnja mojih pobrkanih prioriteta, ispraznosti i vlastitih interesa? Trnje koje guši moju čežnju Bože za tobom. Dođi Duše Sveti… oslobodi me trnja zla i ovog svijeta koji me odvlači od tebe.

"Najbolji način za oslobađanje od prisilnih misli jest ignoriranje tih misli. Zamoli Boga da nas oslobodi tih misli. Predaj Gospodinu te misli kroz molitvu. Kako ih se riješiti? Nema lakog rješenja. Svakako koristi rješavanje korijenskog problema2, poručio je o. Jakov Milić.

Gledano ljudski zahtjevi braka mogu izgledati nemogući, ali treba imati na umu da je brak sakrament te da stoga supružnici dobivaju posebnu pomoć od Boga da mogu mirno i radosno živjeti i ono što nadilazi njihove snage.

Hoće li me kazniti? Što smijem? Je li ovo dopušteno? A što ako napravim ovo? Hoću li se i ja spasiti? Može li Bog voljeti mene? Ova pitanja samo su od nekih s kojima smo se svi susreli.

Isus je malo po malo pozvao sestre Jordan, Francescu, Amadu, Ruth Mariju i Nazaret u redovnički život.

Približavajući se 300. Zavjetnom hodočašću vjernikā grada Zagreba k Majci Božjoj Bistričkoj, ali i proslavi 25. obljetnice beatifikacije blaženoga Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, ali i bistričkog hodočasnika, u nastavku donosimo blaženikovu glasovitu homiliju koju je izrekao prigodom zavjetnoga hodočašća vjernikā grada Zagreba k Majci Božjoj Bistričkoj u srpnju 1935. godine.

Autor priče objavljene na internetu nije nam poznat, ali ono što je napisao zaista je poticajno.

Kako mi kao laici koji živimo u svijetu možemo imati mir u svom nutarnjem svetištu kada je naš svakodnevni život ispunjen neprestanom bukom? Poput Gospe, možemo pozvati Krista da uspostavi trajno prebivalište u našim srcima, gdje Njegova ljubav zrači iz naše srži, omogućujući nam da uživamo u slatkoći Njegove blizine.

Korisnici društvenih mreža rado posjete profil karmelićanina o. Jakova Milića koji ih svojim razmišljanjima potiče na kršćanski rast. O. Jakov od Križa inače je liječnik, a nedavno je zaređen za svećenika. Na društvenim mrežama promišljao je o pozivu proroka Jeremije. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.

Može li biti da nas Bog u trenutcima kada ne osjećamo Njegovu blizinu u molitvi poziva da budemo protočni "kanali" Njegove milosrdne ljubavi prema drugima? Je li moguće da smo u takvim trenucima bili pozvani na nešto više?