Zaista su nedokučivi Božji putovi kojima nas vodi. Prije nekoliko godina nisam ni pomišljao da bih, u neko skorije vrijeme, mogao postati zagrebački dotepenec. Rad na televiziji mi je znao nekada doći u misli kao gotovo nestvaran san, a rad u izdavaštvu mi nije bio ni u najluđim snovima. A ipak tu sam: zaposlenik izdavačke kuće „Salesiana“ i honorarac na Laudato TV-u.

Prošlo je pet godina od smrti fra Zvjezdana Linića, franjevca koji je utemeljio i vodio Kuću susreta Tabor u Samoboru. Tim povodom u Kući susreta Tabor, od 6. do 9. prosinca 2018., održava se duhovna obnova pod geslom “Isuse, dobroto beskrajna!”.

Toliko toga čovjek ne očekuje, a ono ipak dođe. Često smo zatečeni. Tko nije zatečen strašnim događajima koji nas potresaju svakodnevno? I koga ne muče pitanja dokle će to trajati i što nas još čeka?

Završne riječi Isusova Govora na gori. Isus uspostavlja novi poredak među ljudima. Ne dokida on Mojsijev Zakon, ne dokida objavu sa Sinaja, nego dopunjuje. Daje jasne odrednice kako netko može unići u kraljevstvo Božje. Nije dovoljno čuti, slušati, komentirati, drugima prenositi. Nemoguće se pozivati na primljene darove koje čovjek ima. Treba se truditi unići kroz uska vrata ili pak biti dobro stablo koje rađa samo dobrim, zdravim plodovima.

Učitelju dobri, živimo u svijetu koji te ne poznaje. To je tako bilo već u vrijeme dok si oko sebe okupljao svoje apostole. A ipak si ih slao među ljude da hrabro pronose radosnu vijest. Nije ni onda bilo lako, a nije ni danas.

Duboko nas pogađaju pogreške i slabosti ljudi oko nas. Pogotovo ako i mi zbog toga trpimo. Nakon nekoliko pokušaja razgovora, uvjeravanja i drugih mjera skloni smo povjerovati da je netko izgubljen slučaj, da je nepopravljiv. Odustajemo od pokušaja da mu ponovno dadnemo šansu. Zauzimamo prema takvima stavove nepovjerenja, zatvorenosti, opreza.

Isus izgovara ove riječi nakon što je uputio strašne prijekore gradovima koji su bili svjedoci njegovih najvećih čudesa, Kafarnaumu, Korozainu i Betsaidi te nakon povratka učenika s misionarskoga putovanja, s kojega su mu zanosno ispripovjedili što su sve doživjeli u snazi njegove riječi. Isus na to nadovezuje ovaj himnički, hvalospjevni odsječak, u obliku molitve i zahvale Ocu. Isus naziva svoga Oca Gospodarom neba i zemlje. Mudri i umni, tj. onodobni pismoznanci, farizeji i teolozi, nisu shvatili Isusovu osobu ni poslanje, dok su neuki, maleni - tj. apostoli, koje oni 'gore' preziru kao neznalice, kao 'prokletu svjetinu i masu' (usp. Iv 7,49: "Ali ta svjetina koja ne shvaća Zakona, upravo je prokleta!") dionici objave što se događa u Isusovoj osobi. Oni su otvoreni za poruku i osobu Isusa Krista. Njima Bog otvara srce jer su otvoreni, dok su drugi zatvoreni u svojoj nevjeri.

Mjesec prosinac pun je lijepih prigoda da razveselimo svoje najbliže. To je mjesec darivanja. Nižu se dani i blagdani koji nas intenzivno potiču na to: sveti Nikola, zatim Božić, Nova godina, potom drugi svetački blagdani kad mnogi iz naše blizine slave svoj imendan: sv. Barbara, sv. Lucija, bl. Djevica Marija, sv. Stjepan, sv. Ivan... I tako redom u radosnom nizu blagdana. Sve nas to potiče i poziva da se sjetimo svojih najbližih i da ih obdarimo nečim što će ih razveseliti.

Marijini obroci jednostavna su ideja koja uspijeva - pružanje dnevnog obroka na mjestu obrazovanja privlači kronično siromašnu djecu u učionice, gdje dobivaju osnovno obrazovanje koje im otvara vrata za bijeg iz siromaštva. Vizija Marijinih obroka je da svako dijete prima jedan dnevni obrok na mjestu svog obrazovanja i da svi oni koji imaju više nego što im je potrebno dijele s onima koji nemaju ni osnovne potrepštine.