Moje ime je Petra i u svojem imenu pronalazim snagu za svaki dan, u slabosti na kojoj je izgrađena Crkva, jer sam i ja poput prvog pape zatajila Isusa bar tri puta. Moje ime podsjetnik je da sam čovjek. Čovjek koji punim srcem želi otkriti kako se nasljeduje Krista.

Je li realan strah od gubitka Europe kakvu smo poznavali i jesu li kršćani naivni, a kršćanska solidarnost na kušnji te što nam je činiti i kako se ispravno postaviti prema fenomenu migracija, pitanja su na koja su sudionici tribine Hrvatskog katoličkog zbora MI pokušali ponuditi odgovor.

Čini nam se da smo prepušteni igri slijepih sila u svijetu. Patnja je trenutak u kojem toga postajemo svjesni. Trpljenje je stoga križanje na kojem se naša vjera mora opredijeliti: ili priznati da samo Bog vodi naš život ili povjerovati da on gubi kontrolu nad nama i da stoga trebamo uzeti sudbinu u vlastite ruke. O tome kako smo krenuli na tom križanju ovisi uspješnost i neuspjeh života.

U prosincu smo uvijek osjetljiviji na tuđu patnju, neimaštinu i nemoć. Želimo im pomoći, biti blizu, u njima prepoznavati Isusa. Neka to ne bude samo u predblagdansko i blagdansko vrijeme, nastavimo djelovati i biti blizu jedni drugima i tijekom čitave iduće godine!

O današnjem evanđelju promišlja o. Arkadiusz Krasicki, CSSp, donedavni studentski kapelan u Osijeku koji sada predaje biblijske predmete na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

Posljednjih godina društvenim mrežama širi se simpatičan popis onoga što bismo trebali činiti u ovo predblagdansko vrijeme, vrijeme došašća.

Zaista su nedokučivi Božji putovi kojima nas vodi. Prije nekoliko godina nisam ni pomišljao da bih, u neko skorije vrijeme, mogao postati zagrebački dotepenec. Rad na televiziji mi je znao nekada doći u misli kao gotovo nestvaran san, a rad u izdavaštvu mi nije bio ni u najluđim snovima. A ipak tu sam: zaposlenik izdavačke kuće „Salesiana“ i honorarac na Laudato TV-u.

Prošlo je pet godina od smrti fra Zvjezdana Linića, franjevca koji je utemeljio i vodio Kuću susreta Tabor u Samoboru. Tim povodom u Kući susreta Tabor, od 6. do 9. prosinca 2018., održava se duhovna obnova pod geslom “Isuse, dobroto beskrajna!”.

Toliko toga čovjek ne očekuje, a ono ipak dođe. Često smo zatečeni. Tko nije zatečen strašnim događajima koji nas potresaju svakodnevno? I koga ne muče pitanja dokle će to trajati i što nas još čeka?

Završne riječi Isusova Govora na gori. Isus uspostavlja novi poredak među ljudima. Ne dokida on Mojsijev Zakon, ne dokida objavu sa Sinaja, nego dopunjuje. Daje jasne odrednice kako netko može unići u kraljevstvo Božje. Nije dovoljno čuti, slušati, komentirati, drugima prenositi. Nemoguće se pozivati na primljene darove koje čovjek ima. Treba se truditi unići kroz uska vrata ili pak biti dobro stablo koje rađa samo dobrim, zdravim plodovima.